Analize brojnih istraživanja u svijetu pokazuju da su narasli razni drugi oblici ovisnosti bez opijata: ovisnost o seksu, klađenju, izgledu, nekontroliranom konzumiranju hrane, korištenju računala, mobitela, dokoličarenju (oslobađanju od rada), nekontroliranom kupovanju, drugoj osobi, ljepoti, novcem, seksom, voajerstvom, hipohondri, ovisnici o praznovjerju, običajima, ritualima, strahovima, reakcijama drugih ljudi, nadziranjem ili upravljanjem drugim životima… Sve ovisnosti su moćna sredstva manipulatora.
Svaka ovisnost je kratkotrajna ugoda i dugoročno mučenje. To su sofisticirani načini koloniziranja pojedinaca, obitelji i malih naroda.
Smatramo li se neurotičnima i često ispadnemo «iz takta»? Jemo li depresivci ili agresivci? Reagiramo li često emotivno i burno? Imamo li nesavladivu potrebu za hranom, seksom, kupovinom? Jesmo li ovisnici smo o poslu, hrani, neradu, izgledu, medijima, nasilju, klađenju, brzinama…? Ako smo na neko od pitanja potvrdno odgovorili, možemo govoriti da smo ušli u neku od ovisnosti i/ili poremećaja osobnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija ovisnosti o drogama definira kao ponašanje pojedinca koji kod uporabe psihoaktivnih supstanci daje prednost ponašanju izazvanog djelovanju tih tvari pred bilo kakvim drugim oblicima života. Droge su takve supstance koje kod konzumiranja utječu na promjenu ponašanja, motoričkih, kognitivnih i voljnih aspekata ličnosti. Droga donosi ogromna bogatstva i pretvara ljude u ovisnike i voljom za životom i tako postaje sredstvo koloniziranja ljudi i naroda.
Brojna istraživanja pokazuju da većina «navučenih« na drogu priznaju kako su počeli s eksperimentiranjem zbog znatiželje, (bijega od stvarnosti ili besmislenosti života – dosada), pritiska grupe ili «đira» u kojemu je ovisnost postala stil života za jedan dio mladih. Escasty u Njemačkoj asocira: «Party – Drogen». Techno party postaje dio glazbene supkulture i za sintetičke droge.
Hrvati su među najvećim alkoholičarima u svijetu, jer imamo 250 tisuća ovisnika o alkoholu, a čak milijun ljudi ima povremenih problema zbog alkohola.
Lenjinisti i anarhisti su ponudili ovisnost o religiji, a suvremeni teoretičari novih medija-ovisnost o medijima. Sve te opsjednutosti s nekim ili nečim imaju zajedničku crtu s opsesivnim željama za opetitivnim radnjama koje se prepoznaju u nekontroliranom ponašanju koje se ne može, bez pomoći drugoga, obuzdati. Sve te aktivnosti prate kompulzivni poremećaji, koji se mogu podvesti pod pojam ovisnosti.
Frustriranost i društvena nesigurnost stvaraju krizu identiteta, a sve zajedno odvode mlade u vitrualni svijet ovisnosti, nasilju… Žalosna je činjenica da agresivnost u politici, sportu i drugdje postaje poželjnim modelom ponašanja.
Tako danas nasilje postaje zabava, stil života i nagrada za prekršitelje u atrofiranom državnom aparatu. Frustriranost izaziva raskorak između svijeta ideala i sukoba s realnošću ili nemogućnosti ostrarenja sebe. Djeca uče po modelu da je dobro biti nasilan jer se tako uspijeva u društvu. Većina se osjeća ugroženima. Odatle i različite vrste nasilja. Internetsko nasilje, nasilje nad učenicima, učenika nad roditeljima i nastavnicima, a ovi nad njima…
U SAD-u je gotovo svako drugi učenik bio žrtvom zlostavljanja- 25% tjelesno, 16 % seksualo, 6% emocionalno… Hrvatstki Zavod za javno zdravstvo je 2006. godine ustvrdio da je na uzorku od 43987 mladih da su delikventi su sve mlađi i agresivniji. Prema podatcima i početka 2006. godine od strane Poliklinike za zaštitu djece od nasilja grada Zagreba od 68 posto tinejdžera koji se koriste internetom je izjavilo da su bili izloženi pornografskim sadržajima.
Sve veći broj djece je niskog samopoštovanja. To je značajnu čimbenik za ovisničko i devijantno ponašanje. Sve veći broj djece je depresivno i/ili postaju tabletomani.
Podatci iz 2008. godine govore da su mladi u zemljema EU najviše izloženi stradavanju u prometu: Brzina je postala njihov satusni simbol ili nova ovisnost. Zato nije ni čudo da su na reprezentativnom uzorku u Zadru (N=1000) mladi kazali da smatraju navećim problemom sigurnost u prometu i ovisništvo o teškim droga.
Većina svih tih ovisnosti je determinirana društveno poticanim konzumerizmom. Iako se kockanje tretira kao ovisnost, u percepciji većine se tretira kao igra (na sreću). I ovdje se osuđuje kockar, (koji je na primjer upropastio obitelj), ali ne i kockanje. Ovisnost o klađenju je u porastu: 33% učenika srednjih škola u Zadru izjavljuje da svakodnevno posječuje sportske kladionice. Taj trend je zahvatio i učenike osnovnih škola a dobra granica se spušta se niže. Posljednjih mjeseci Hrvatsku je zahvatila «lotomanija».
Slijedeći tip ovisnika jesu oni skloni «nekontroliranom kupovanju» emocionalni konzumenti, kojima kupovina ublažava emocionalno stanje u kojem se nalaze i najčešće služi kao oblik bijega od stresa i/ili ublažavanje uznemirenosti.Trgovački centri koji niču kao «gljive poslije kiše» postaju novi opijum za narod. Nekontrolirani nagon za kupovanjem vodi u nizanje poteškoća.
Takvim ponašanjem, kažu psihijatri, osoba nastoji ispuniti emotivne praznine novim kupovanjem, što dovodi do još većih problema. Nije rijetkost da osobe s nekontroliranim nagonom za kupovanjem imaju i financijskih problema. Iako se šopingholičare doživljavalo kao dio mod(er)ne kulture, ipak je riječ o poremećaju koji takve osobe ispunjava nemirom i tjeskobom. Poremećaj za nekontroliranim kupovanjem izaziva kod nekih i patološko nagomilavanje stvari.
Iduća skupina ispitanika su oni koju su sebe kazali da postali ovisnici o seksu. Analizom svjetskih bestselera kao i listova za tinejdžere u jednom znanstvenom članku sam ukazao na njihpovu istu tematsku «opsjednutost» seksualnošću. To je postala «formula» za uspjeh. Ovisnost o seksu se javlja kao poremećaj koji izaziva snažnu potreba za seksualnim vezama koje se stalno ponavljaju. Takve osobe svoje seksualne partnere doživljavaju kao stvari koje im trebaju koristiti.
Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu korisnici nemaju osjećaj za vrijeme i zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve osobe imaju potrebu za novom i boljom računalnom opremom, suvremenijim softverom… Nemali broj ljudi koji koriste Chat na Internetu kažu da ili nisu iskreni, jer se perstavljaju onakvima kakvi bi željeli biti i time pridobiti simaptije drugih. Porno sranice su najposjećenije.
Iznosim samo jedan primjer ovisnosti o hrani. U američkom filmu « I’m Lovin’ it» (Super veliki ja») glavni junak filma je osoba koja eksperimentira trideset dana komzumirajući McDonald’sove proizvode. Taj iznimno sugestibilan film govori o činjenicama kako je u tridest dama glavni junak postao ovisnik o hrani, pogubnom utjecaju ugljikohidrata, brze prehrane… Priznaje da mu se kao kod svake ovisnosti raspoloženje trenutačno podizalo s uzimanjem te jednolične hrane. Tek nakon tog filma nastali su veliki otpori prema lošoj ishrani i prema brojnim zdrastvenim radnicima moćnim korporacijama je stvoriti ovisnike loše prehrane. Kao posljedica ovisnosti o hrani je pretilost, a kao reakcija na to je gladovanje mladih kao o osvisnost o izgledu (po uzoru na manekenske) čija je posljedica anoreksija odnosno bulimija.
Postoje ljudi radoholičari, ali i oni koji se po svaku cjenu žele osloboditi «tiranije rada». Zasigurno najsarkastičniju definiciju odnosa jednog naroda prema radu dao je Slobodan Milošević, bivši «vožd» agresorske srbijanske politike: «Ako ne znamo da radimo, onda znamo da se bijemo»! Osloboditi se rada, a napose odgovornosti u radu postaje opsesija anarhista. U knjizi Boba Blacka pod nazivom «Proleteri svih zemalja opustite se» ispisani su eseji o ukidanju rada. Citirat ću samo neke dijelove: «Rad je uzrok sve bijede ovoga svijeta. Svako zlo počinje od rada. Da bi prestali da patimo, trebamo, prije svega prestati raditi…(str. 17.) Rad je razlog opijanja ljudi i ulaska u svijet droge…(32) Ono što jedino opravdava «napor» je seksualni užitak i razuzdani hedonizam (42). U knjizi-bestselleru Patrika J. Buchannana pod nazivom «Smrt Zapada», autor smatra da su, pored demografske kataklizme razvijenog svijeta, drugi čimbenik sumraka zapada vrijednosti koje su postale dominantne kod mladih: seks, slava, novac (bez rada). Naše sociologinje A. Leburić i I. Tomić-Koludrović u knjizi Nova političnost mladih iz 2002. god. ustvrdile da ovisnički identitet znači izostanak radnog identiteta.
Američki psihijatri navode da osobe koje pate od poremećaja ogorčenosti imaju osjećaj da svijet nije pošten prema njima. To su ljuti i bespomoćni ljudi, a njihovo je stanje obično povezano s posttraumatskim stresom. Oni neprestano u glavi ponavljaju slike događaja koji ih je uznemirio, ali svoje prave osjećaje često skrivaju.
Patološka pristranost o određenoj osobi ili ideologiji je važni aspekt patološke ovisnosti. U personalnim relacijama govorimo kao ovisnost o drugoj osobi. Ovaj poremećaj može prerasti u rasizam, homofobiju i drugim predrasudama. Često roditelji s ovim poremećajem imaju argument za djecu koju paternalistički «čuvaju» od svijeta pod parolom «Ja sam te stvorio/la». Osobe s takvim poremećajem imaju prisilne misli koje su obično vezane uz nekakve predrasude o drugim rasama, vjerama… Takve osobe osjećaju da im stalno nešto prijeti te da ih drugi ugrožavaju. Tada se identificiraju s grupom koja je sastavni dio njihove osobnosti. «Mi je progutalo ja». Takvih identifikacija je bilo kroz povijest u najomraženijim režimima.
Za kraj ovih prikazanih vrsta ovisnosti, (ne i jedinih) vrijedi spomenuti citat kanadskih pedagoga Stollla i Finka u knjizi «Mijenjajmo naše škole», gdje oni postavljaju tri najvažnija pitanja: Što bih trebala/o prestati raditi, 2. Što bih trebala/o nastaviti raditi i 3. što bih trebao/la početi a još nisam. Ova pitanja smatram da su najsnažnije preventivnio sredstvo u odgoju i/ili način kako bi se znantno umanjile neke od ovisnosti.
