ZADAR – U listopadu će u Arsenalu biti postavljene dvije noive izložbe: Put u Kathmandu Hrvoja Ivančića i Zvuk s obale boja Boris Žuže.
PUT U KATHMANDU
28. rujna. – 30. listopada
Otvorenje: 28. rujna u 19h
Put u Kathmandu je izložba dokumentarnih fotografija Hrvoja Ivančića nastalih na kopnenom putovanju od Hrvatske do Nepala u drugoj polovini 2008.
Autor je na svojem putovanju prošao preko balkanskog poluotoka, Turske, Sirije, Irana, Pakistana, Indije i Nepala. Putovalo se raznim prijevoznim sredstvima tako da je dio puta do Teherana prijeđen kombijem dok je daljnji put nastavljen kombinacijom javnih prijevoza: autobusa, vlakova, minibuseva, autostopom. Fotoaparat je zakoračio u pogranična područja Pakistana i Afganistana poznatim po sukobima s talibanima ali većinom je bilježio kulturu i običaje naroda koji na tim prostorima žive. Ulice Istanbula, život beduina, portreti stanovnika pakistanskih gradova, izolirana plemena, hinduistički običaji samo su neke od tema uhvaćenih u oko objektiva.
Cilj projekta bilo je razbijanje predrasuda o pojedinim zemljama, isto kao i bilježenje kulture i običaja pojedinog područja. Vrijedi spomenuti da je odlazak na neka mjesta, poput triju izoliranih dolina gorja Hindukuš, bio vrlo zahtjevan i opasan. Ne bi li se snimila samo jedna fotografija potrebno je bilo zaobići mjesta sukoba gdje se talibani bore za vlastitu samoupravu, voziti se džipovima kroz udoline i planinske lance Hindukuša te se na sličan način vratiti. Pješačenje sirijskom pustinjom ne bi li se sreli beduini također je zahtjevan zadatak kojem se treba posvetiti više nego je to na samoj fotografiji vidljivo. Izložba dvadeset i jedne fotografije sažeti je put do Nepala na kojem je jasno vidljivo kako se kulture i običaji mijenjaju s odmicanjem na Istok. Fotografije su snimljene kamerom Canon eos400d I nalaze se izložene u formatu 115×80 cm.
ZVUK S OBALE BOJA
1.-30. listopad
Otvorenje: 1. listopada u 19.30
Zvuk s obale boja naziv je izložbe zadarskog slikara Borisa Žuže.
Boris Žuža rođen je 1953. u Podgradini, kraj Zadra. U Rijeci je završio osnovnu i srednju školu, te studij likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji gdje je diplomirao 1973. U to vrijeme zalazio je u atelje poznatog rječkog slikara Romola Venuccija gdje je stekao nova likovna saznanja. 1974. u Zadru upisuje studij povijesti u umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru na kojem diplomira 1979. Živi i radi u Zadru baveći se slikarstvom i pedagoškim radom. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te je bio sudionik brojnih likovnih kolonija i humanitarnih akcija, kao i recenzent i medijator brojnih izložbi. Član je HDLU Zadar.
Zvonko Čulina, povjesničar umjetnosti, pjesnik i slikar o radu Borisa Žuže je napisao:
„Promatrajući i poznajući umjetnički izražaj Borisa Žuže, nameće se od prve lepeza ili spektar nevjerojatne i nezajažljive umjetničke radoznalosti, vječitog traženja, prolaženja stvaralačkih faza, što nam govori o širini i univerzalnosti njega, kao umjetnika, jer ne tapka u mjestu, nego gladan zalazi u mnoge sfere umjetničkih dimenzija otkrivajući i približavajući uvijek nove vizije svoje umjetničke osebujnosti, radilo se o uvriježenim temama, odnosno onom svakidašnjem oku bliskom to jest o pejzažima, portretima, vedutama, preko muzikalnih i figurativnih skladbi i razigranosti njegovih balerina, preko karikiranih kompozicija Charlesa Chaplina i pop-arta, te reduciranih razigranih linija koje tvore smisleno razbijene forme, do inserata magičnih livada ili mora, možda razigranih instrumenata i nota, do osamljenosti tišina surealističkih prostranstava, te razbijenih pop-art kolaža ili prskajućih impulsa apstrahiranih kompozicija op-arta, te srednjeg slikarstva akcije, ili o iskrenju u slobodnom ili kinetički zatvorenom prostoru, riječ je nesumnjivo o liriku među umjetnicima, poetu među slikarima u kojem čuči i kod kojeg dominira prigušeni mediteranski emocionalizam. Pored svog traženja, fascinira upravo njegova, dosad, zadnja faza stvaranja, dinamika u svim smjerovima prskajućih linija, u jednom uvijek cjelovitom dekorativnom prostoru, na čistoj površini, izuzev napomenutih kinetičkih otvora – kvadrata, krugova, ili vrata i prozora, kao ulaza u paralelno, onostrano. Iako linije, ili mali ornamenti, pulsiraju na sve strane, slike ne opterećuju, nego izazivaju i uzrokuju neku prigušnu, smirujuću dinamiku. Promatrajući takve slike automatski se nameću asocijacije degradacija formi i poniranje u suštinu materije u kojoj vibriraju, množe se i egzistiraju najosnovnije čestice mikrokozmosa – atomi. Boris Žuža je obrazovan umjetnik, i kao što oslikava u slikama, prigušeno dinamičan umjetnik, vrlo radoznao i eksperimentalan, ali bez pompe, slobodna koliko dopušta kompromis između konvencionalne kulture i vlastitog stvaralačkog ega, drugim riječima; lirik, neumorni istraživač ili tihi boem među umjetnicima”.