ZADAR – U četvrtak 1. listopada u Galeriji Arsenal će se održati svečanost otvorenja izložbe Borisa Žuže „Zvuk s obale boja”.
Boris Žuža rođen je 1953. u Podgradini, kraj Zadra. U Rijeci je završio osnovnu i srednju školu, te studij likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji gdje je diplomirao 1973. U to vrijeme zalazio je u atelje poznatog rječkog slikara Romola Venuccija gdje je stekao nova likovna saznanja. 1974. u Zadru upisuje studij povijesti u umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru na kojem diplomira 1979. Živi i radi u Zadru baveći se slikarstvom i pedagoškim radom. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te je bio sudionik brojnih likovnih kolonija i humanitarnih akcija, kao i recenzent i medijator brojnih izložbi. Član je HDLU Zadar.
Zvonko Čulina, povjesničar umjetnosti, pjesnik i slikar o radu Borisa Žuže je napisao:
„Promatrajući i poznajući umjetnički izražaj Borisa Žuže, nameće se od prve lepeza ili spektar nevjerojatne i nezajažljive umjetničke radoznalosti, vječitog traženja, prolaženja stvaralačkih faza, što nam govori o širini i univerzalnosti njega, kao umjetnika, jer ne tapka u mjestu, nego gladan zalazi u mnoge sfere umjetničkih dimenzija otkrivajući i približavajući uvijek nove vizije svoje umjetničke osebujnosti, radilo se o uvriježenim temama, odnosno onom svakidašnjem oku bliskom to jest o pejzažima, portretima, vedutama, preko muzikalnih i figurativnih skladbi i razigranosti njegovih balerina, preko karikiranih kompozicija Charlesa Chaplina i pop-arta, te reduciranih razigranih linija koje tvore smisleno razbijene forme, do inserata magičnih livada ili mora, možda razigranih instrumenata i nota, do osamljenosti tišina surealističkih prostranstava, te razbijenih pop-art kolaža ili prskajućih impulsa apstrahiranih kompozicija op-arta, te srednjeg slikarstva akcije, ili o iskrenju u slobodnom ili kinetički zatvorenom prostoru, riječ je nesumnjivo o liriku među umjetnicima, poetu među slikarima u kojem čuči i kod kojeg dominira prigušeni mediteranski emocionalizam. Pored svog traženja, fascinira upravo njegova, dosad, zadnja faza stvaranja, dinamika u svim smjerovima prskajućih linija, u jednom uvijek cjelovitom dekorativnom prostoru, na čistoj površini, izuzev napomenutih kinetičkih otvora – kvadrata, krugova, ili vrata i prozora, kao ulaza u paralelno, onostrano. Iako linije, ili mali ornamenti, pulsiraju na sve strane, slike ne opterećuju, nego izazivaju i uzrokuju neku prigušnu, smirujuću dinamiku. Promatrajući takve slike automatski se nameću asocijacije degradacija formi i poniranje u suštinu materije u kojoj vibriraju, množe se i egzistiraju najosnovnije čestice mikrokozmosa – atomi. Boris Žuža je obrazovan umjetnik, i kao što oslikava u slikama, prigušeno dinamičan umjetnik, vrlo radoznao i eksperimentalan, ali bez pompe, slobodna koliko dopušta kompromis između konvencionalne kulture i vlastitog stvaralačkog ega, drugim riječima; lirik, neumorni istraživač ili tihi boem među umjetnicima”.
