ZADAR – Posada tankera Donat koja se u siječnju u jednom danu u samo dva sata dva puta obranila od napada somalskih gusara jedna je od kandidata za dobivanje prestižnog priznanja za pothvate na moru «Plave vrpce Vjesnika».
Dodjela Plave vrpce Vjesnika održat će se u petak na trajektu Zadar u Zadru, a imena dobitnika bit će objavljena sutra. Posadu zadarskog tankera na čelu s kapetanom Tonijem Dunatovom iz Sutomišćice za dobivanje za dobivanje priznanja predložila je uprava Tankerske plovidbe u čijem se vlasništvu i nalazi brod.
Tanker Donat s trideset članova posade zaplovio je 2. siječnja iz Sudana za Maleziju s teretom od 130.000 tona nafte čija vrijednost može na burzama dosegnuti i do pedeset milijuna dolara. Pred posadom 278 metara dugačkog gorostasa bilo je teško putovanje – trideset i šest satni prolazaka kroz Adenski zaljev, «carstvo» somalskih gusara koji već godinama otimaju i najveće brodove pune vrijednog tereta i traže milijunske otkupne za zarobljenu posadu, brod i teret koji je prevozio. Što se događa sa otetim mornarima i njihovim časnicima malo je njima poznato, a rijetki od njih su prepričavali traumatična iskustva iz zarobljeništva.
S tim na umu tridesetero člana posada je dan prije ulaska u gusarske vode u pogon stavila svoju jedinu obranu – osam protupožarnih vodenih topova te oko 20 vatrogasnih cijevi koje su privezali uz ogradu na palubi broda. Mlaz vode iz svakog od tih oruđa pokrivao je dio palube te vanjske oplate broda. Takvim vodenim štitom mnogi brodovi nastoje odvratiti gusare od nauma da napadnu brod, a tu zaštitu godinama unatrag primjenjivalo se prilikom prolaska brodovima u vodama Singapura, u kojima su nekada gusari najčešće napadali trgovačke brodove i jahte.
Moćni Donatov stroj vrtio se na maksimalna 82 okretaja u minuti, tjerajući brod brzinom od 15,5 milja na sat. Kapetanu Dunatovu ovo je bio treći prolazak kroz Adenski zaljev, a nekima članovima posade peti. Nitko do sada nije doživio napad, iako su često slušali pozive u pomoć brodova koji su bili prepušteni na milost i nemilost piratima Somalije. Ujutro 4. siječnja oni su postali žrtve.
– Prvi napad bio je u 7.30. Na udaljenosti od četiri – pet milja nalazilo se nekoliko brodova čije smo ponašanje pratili. Izgledali su kao ribari. Iznenada se jedan od njih odvojio i krenuo prema nama da nam presiječe put. Došli su točno uz brod i tada smo vidjeli naoružane muškarce, prepričava Dunatov vjerojatno svoje najtraumatičnije trenutke na moru.
Drama u međunarodnim vodama došla je do svog vrhunca. Nenaoružanoj posadi prijetili su beskrupulozni gusari spremni na sve za brzom zaradom. Njihova strategija u tom trenutku bila je kristalno jasna. Nakon što su došli uz bok broda, trebaju još samo prebaciti kuke preko bande i popeti se na palubu. Pokušaj da se kuke otkače bio bi ravan samoubojstvu jer gusari s glisera cijelo vrijeme drže puške na gotovs spremni da pucaju na svakoga tko promili glavu.
– Uz nas su plovili tri do pet minuta. Tih pet minuta se nama činilo kao vječnost. Bio je to šok, strah, panika za sve nas. Cijelo vrijeme komunicirali smo s vojnim brodovima i tražili njihovu pomoć. Rekli su nam da pratimo situaciju i da će poslati pomoć ako bude trebalo, a za to vrijeme gusari plove tik uz nas, ispod broda. Teško je na otvorenom moru pružiti nekom pomoć jer je to veliki prostor, ima puno ribarskih brodica i opasnosti postanete svjesni tek zadnji čas. Mi ne znamo što ih je zaustavilo u prebacivanju na naš brod. U tom ih je sprječavao samo mlaz vode iz vodenih topova i vatrogasnih cijevi. Nakon nekoliko minuta ugledali smo gliser kako ostaje po krmi našeg brod. Čekali su valjda novu žrtvu, kaže Dunatov.
Mira za posadu zadarskog tankera nije bilo. Oko 9.30 opazili su gliser koji plovi prema njima. Približili su im se na dvije milje udaljenosti, a o novoj opasnosti kapetan je odmah upozorio vojne brodove. U pomoć im se javio jedan avion koji je najavio svoj dolazak za dvije minute. Međutim potrebe za vojnom intervencijom nije bilo jer su gusari odustali od brzog Donata i krenuli na novu potencijalnu žrtvu – manji i sporiji brod koji je plovio prema njima.
– Cijeli dan smo bili u šoku. Brodovi se nalaze ispred i iza nas. Čujete ovoga ispred sebe kako na poziciji toj i toj ima sedam sumnjivih glisera, a mi idemo baš prema tamo jer nemamo gdje proći. Stalno smo bili u neizvjesnosti radi li se o gusarima ili ribarima. Taj dan i pol dok smo prolazili kroz Adenski zaljev nije bilo spavanja. Ljudi su u grupama držali straže, a ja sam kao zapovjednik praktično cijelo vrijeme bio na mostu i dalekozorom motrio pučinu, kaže Dunatov i za kraj dodaje:
– To što smo mi prošli kroz Adenski zaljev ne bih volio da itko doživi. Ako me dopadne da moram ponovno proći kroz njega, proći ću. Nemam izbora. Ne samo ja, nego svi. To je najkraći put, a zaobilaziti je preskupo.