ZAGREB – Ni bibiljski potop od tri dana, ni blato do koljena, ni hladnoća primjerena studenome nisu mogli spriječiti da napokon dođe do godinama željno iščekivanog sjedinjenja najvećeg heavy metal benda i njegovih vjernih fanova iz Hrvatske i bliže okolice od kojih su neki vjerojatno platili i onu ulaznicu za nikad održani nastup Metallice prije pet-šest godina u Velikoj Gorici.
Večerašnji koncert na Hipodromu, najavljen Morriconeovom temom “Ecstasy Of The Gold” i kadrovima kultnog spaghetti-westerna “Dobar, loš, zao”, Mettalica je silovito otvorila s “Creeping Death”, “For Whom The Bell Tolls” i “Fuel” na kojoj su prvi put grunuli bacači plamena i barem malo zagrijali prve redove promrzle i do gole kože pokisle publike. “Zagrebe, Metallica je s vama, jeste li i vi s nama?”, retorički se zapitao James Hetfield da bi mu tridesetak tisuća grla spremno uzvratila pokličem odobravanja. Njegovi riffovi i moćan glas, Hammetove besprijekorne solaže i zastrašujuće teški ritmovi Ulricha i Trujilla možda su izazvali i omanji potres na obalama Save, no zaustaviti kišurinu ipak nisu mogli.
“Fade To Black” bila je prvi vrhunac očekivano žestokog i precizno odsviranog koncerta Metallice koja je ponovo u top-formi, spremna zadržati tron kraljeva teškog metala. Ogromna crna pozornica bila je frapantno jednostavna i s tek nešto pirotehnike, vatrometa, ali i s tri ogromna videozida i dovoljno glasnim razglasom, pa su bend čuli i vidjeli i najudaljeniji redovi publike. Metallici više od toga i ne treba jer sve drugo počiva na snazi glazbe i ponajboljim skladbama poput “The Day That Never Comes”, “One”, “Master Of Puppets”, “Nothing Else Matters” i “Enter Sandman” s kojom je zatvoren regularni dio dvosatnog koncerta.
U dobroj mjeri Metallica se i ovaj put ukazala poput Ramonesa teškog metala. Malo se mijenja, ali svojim “izumima” poput thrash-metala revolucionizirala je heavy metal kao i Ramonesi rock’n’roll. No, čak ni Metallica nije mogla anulirati šugavo vrijeme na koje čovjek ne bi istjerao ni psa, a kamoli sebe. Poprište Hipodroma, unatoč teškometalnoj tutnjavi, stoga je više nalikovalo stočnom sajmu, a probijanje kroz hipodromsko blato Igmanskom maršu negoli poprištu rock’n’roll koncerta.
Doduše, i Woodstock je rođen u blatu, ali još dvojim je li livada dom rock’n’rolla. Bendovi poput Metallice odavno su prerasli klupske okvire, ali sa i bez kiše možda bi dva koncerta u Areni bila više fer od benda koji se toliko kune u fanove. No, fanovi se sigurno neće požaliti jer Metallica je svirku odradila pošteno poput Alije Sirotanovića u rudniku.