SV. IVAN ZELINA – Imal sam noćne more. Ja sam pošten čovjek i moj magarac je bil pošten, branio je iz bolesničke postelje Ljubomir Smrndić zvani Ljubek svog pokojnog magarca Đinu (3).
– Naš magarac je bil miroljubiv – dometnula je Ljubekova žena Ljubica. Njih dvoje vode seoski turizam Ljubekov gaj u Blaževdolu pokraj Sv. Ivana Zeline. Unazad osam godina branili su Đininu čast. Toliko je trajao spor na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
– Bilo je puno djece, slavili su rođendan. Djeca su se raštrkala, roditelji nisu pazili na njih. Čula sam plač, curica je rekla da ju je ugrizao magarac. Bil je tu doktor koji joj je dal prvu pomoć – prisjeća se Ljubica svibnja 2002.
No ubrzo je sa suda došao odštetni zahtjev. Majka tada malodobne A. L. (8) iz Zagreba od Ljubeka je tražila 148.000 kuna odštete i 1500 kuna na mjesec do curičine punoljetnosti. Na taj iznos potraživala je i 15 posto kamata na godinu. U odštetnom je zahtjevu tvrdila da je njeno dijete magarac napao ničim izazvan te da je slobodno šetao okolo.
– Sutkinja me pitala zakaj nisam upozorila roditelje da im djeca divljaju. Pa sunce ti žarko, kaj ja delam u vrtiću ili u kuhinji?! – ljuta je i danas Ljubica. Kaže da su taj dan djeca bila k’o Indijaci: iz vinograda su čupali kolce, iz kokošinjca potjerali kokoši i porazbijali jaja, a magarca su gađali kamenjem, tukli ga i navlačili ga za uši.
Đino je, što je utvrdio i sud, bio zatvoren žičanom ogradom i vezan za drvo. Da mu se ne smiju približavati, upozoravao je i natpis. No djevojčica se provukla ispod žice i približila se magarcu. Sud je u veljači 2010. nepravomoćno oslobodio Đinu svake odgovornosti. Suprotna strana se žalila. Kažu da je sud pogrešno utvrdio da je magarac općenito mirna životinja te da ga ozlijeđena nije maltretirala.