ZAGREB – Povlaštene mirovine veće od 3500 kuna od 1. srpnja su umanjene za 10 posto. Posebne mjere Vlade značit će manje mirovine za oko 180 tisuća korisnika koji su svoje mirovine ostvarili pod povoljnijim, povlaštenim uvjetima.
Vladinim mjerama jedino neće biti obuhvaćeni 100-postotni ratni vojni invalidi i članovi obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, te rudari istarskih ugljenokopa i radnici profesionalno izloženi azbestu. Država će time u ovoj godini uštedjeti 250 milijuna kuna, jer se rezanje odnosi samo na drugu polovicu godine, dok će iduće godine to iznositi 610 milijuna kuna.
Smanjenje mirovina tako očekuje 510 bivših saborskih zastupnika i članova Vlade čija je prosječna mirovina 9341 kunu, a 10 posto manju mirovinu imat će i ustavni suci, članovi HAZU te bivši predsjednik Republike.
Budimir Lončar, bivši ministar vanjskih poslova SFRJ, koji u mandatu predsjednika Stjepana Mesića obnašao i dužnost posebnog savjetnika za međunarodne odnose, nalazi se u kategoriji korisnika mirovina koji su pravo na mirovinu ostvarili prema članku 38. Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji se odnosi na savezni kadar.
Žalosna utjeha
– Zar se 3890 kuna, koliko primam mirovine, može nazvati povlaštenom mirovinom? – kratko je komentirao Lončar.
Mario Barišić, šibenski dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik Specijalne policije, u mirovinu je otišao tek 2002. godine, a do tada je jedva preživljavao s 1200-1300 kuna skrbi, na bolovanju, pokušavajući riješiti status i prehraniti četveročlanu obitelj. Ima dijagnosticiran PTSP i 60-postotni invaliditet.
Osnovna mirovina mu je u početku bila 2800 kuna uvećana za braniteljski dodatak od 2700 kuna, a po novom zakonu ukupna mirovina mu iznosi 5500 kuna, na što je dobio dodatak od 1000 kuna kao i svi branitelji s trajnim statusom i invalidnošću. S recesijskim mjerama Jadranke Kosor Barišiću je oduzeto šest posto primanja, a sada ga očekuje i dodatno rezanje mirovine od 10 posto. Ne buni se, iako mu supruga nije zaposlena, a djeca su srednjoškolci.
– Neka ukinu sve povlaštene mirovine, ali svima, ministrima, zastupnicima, generalima… ne samo braniteljima – kaže Barišić, dodajući kako je žalosna utjeha da između 70 i 80 posto umirovljenika živi puno teže s dvije ili tri tisuće kuna.
– U rat nisam išao radi mirovine, nego da poslije mogu raditi i pristojno živjeti. A živim na dopuštenome minusu kao i većina građana. Smatram da nije pravo rješenje rezanje braniteljskih mirovina, nego revizija broja umirovljenih branitelja i objava Registra. Nisu problem povlastice, nego broj onih koji ih uživaju – ističe Mario Barišić.
Slavko Govorčin umirovljeni je oficir JNA još od 1955. godine, što je priča za sebe. Od posljedica rata ostao je bez jednog bubrega i pola pluća, pa je poslan u mirovinu.
– Kad sam umirovljen, penzija mi je bila malo manja od prosječne profesorske plaće. Sada imam mirovinu kao slabije plaćeni čuvar grobišta. Nisam čuo za neko novo umanjenje vojnih mirovina, no već primam trećinu manje u odnosu na rješenje o mirovini. Nikada ne kukam, ali kako je krenulo, dobro je da nam i ovo daju, što nas sve skupa nisu pozvali na vojni sud – kaže ogorčeni Govorčin.