ZADAR – U neka ranija vremena na vrhuncu ljeta, negdje od 15. 7. do 15. 8., mnoge su tvrtke odlazile na kolektivni godišnji odmor, u pravilu na dva tjedna. Tako se radilo u industriji, jer u trgovini, ugostiteljstvu, turizmu, da ne spominjemo građevinarstvo i poljoprivredu, ljeto je vrijeme kad se mora najviše raditi.
– Sada više ni Talijani ne idu na feragosto, recesija je mnoge natjerala na drukčije ponašanje. Kod nas radnici normalno koriste godišnje odmore, ali po rasporedu, nema kolektivnog odmora i zbog tehnologije posla, kaže Željko Uzelac, direktor benkovačkog Metalnog lijeva, najveće proizvodne tvrtke u Zadarskoj županiji.
Prije su najviše na kolektivni godišnji odmor išli metalci, tekstilci, pa i prerađivači plastičnih masa, a sada tih industrija više gotovo i nema.
U SAS-strojogradnji love svaki posao, u najvećem ovdašnjem izvozniku Aluflex-packu vezani su uz rad prehrambene industrije, za njih proizvode ambalažu.
Prehrambenoj industriji sada je puna sezona rada, u toj su grupaciji od ovdašnjih Adrija, Ostrea, Mardešić i Maraska.
Informacija o odlasku na kolektivni odmor među zaposlenima ne izaziva zadovoljstvo nego strah, jer se mnogi boje da se neće vratiti na posao ako ih direktor ili gazda pošalje na kolektivni odmor.
To znači da se proizvedena roba nema kome prodati, ne može se naplatiti i zavrtiti novi ciklus proizvodnje.
Nešto nalik na kolektivni odmor prakticira se u državnim službama, u sudstvu, te u gradskim i županijskim službama.
Veliki broj zaposlenih odlazi na odmor početkom kolovoza, ne zakazuju se sudska ročišta. No dežurne službe ostaju, iako bi često bilo bolje da naprosto desetak dana nikoga nema pa da se onda ponovno počne normalno raditi, a ne da se stanje slabijeg rada rastegne puna dva mjeseca.
