ZADAR – Njemačka crossover skupina Gregorian tržišno veoma uspješno kombinira gregorijanske napjeve stare nekoliko stotina godina i pop i rock glazbu. Gregorian mahom izvodi sve same klasične pjesme iz repertoara rock grupa Dire Straits, Guns’n’roses, U2, Led Zeppelin, Coldplay… U Zadru nastupaju za desetak dana, 3. kolovoza, a ovom prilikom donosimo Vam intervju s jednim od pjevača Richardom Collierom u vrijeme koncerta u Berlinu što ga je vodio Ante Batinović.
* Jesu li po Vama Gregorian pop, rock zabavljači ili neke druge vrste glazbe?
– Sve troje. Doista je to pomalo od svega. Mi svi pjevamo klasičnu glazbu, dakle, operu, oratorije i crkvenu glazbu. Školovani smo za to i time se bavimo odmalena. Ali, Gregorian očito nije klasičan šou, iza nas je rock-bend. Ako ste vidjeli Gunthera (gitarist) s tom kosom… Lud je. Zato je to doista crossover i nadam se sa u tome smislu zadovoljava pomalo od svačijeg ukusa.
Pjesme trebaju zvučati liturgijski
* Bio sam pomalo iznenađen što ste u Berlinu izveli od Zeppelina ne samo Stairway To Heaven, nego čak i pjesmu Kashmir.
– Pa, dobili ste oboje. Kad su poslali pjesme za izvedbu na turneji, a obično nam šalju i snimke da ih preslušamo i podsjetimo se na njih, i umjesto da nam pošalju verziju Gregorian, poslali su verziju Led Zeppelina. Stavio sam to u mp3 player, slušam i mislim…. Ne sjećam se da sam snimio to tako, ovo je skroz drugačije. Pa to je original! Ali odlična je to pjesma.
* Kako Gregorian izabire pjesme za albume i koncerte?
– Frank (Frank Peterson, producent koji je utemeljio Gregorian, pr. ur.) bi vam rekao da postoji nekakva sjajna metoda, da pjesme moraju odgovarati određenom tonskom rasponu, što je bio slučaj i sa originalnim gregorijanskim napjevom. No, nisam baš uvjeren da se uvijek drže pravila, ali mora zvučati kako treba, barem malo liturgijski kada pretvorite čistu pop ili rock-pjesmu u gregorijansku verziju.
* Gregorian jest njemački vokalno-instrumentalni zabavljački sastav Franka Petersona, ali u njemu su svi pjevači Englezi, pa tako i Vi. Također, niti jedan nije karijeru počeo niti nastavio kao pop ili rock pjevač.
– Odgojen sam potpuno u duhu klasične tradicije. Kao dječak, pohađao sam King’s College Cambridge, jedan od najpoznatijih zborova na svijetu. Odande sam otišao kad mi je bilo 14 godina, a svaki sam dan pjevao mise. A onda normalno djetinjstvo. Nakon toga sam otišao na konzervatorij u ondje sam učio profesionalno pjevati. Ali pjevao sam opere, oratorije, svakako ne pop. Nikada prije nisam nastupao s mikrofonom sve do prve turneje Gregoriana. Osim u studiju. Ali nisam nikada na pozornici pjevao s mikrofonom.
* Kako ste kao pjevač klasične glazbe uopće postali članom Gregoriana?
– Nazvali su me. Jedan momak koji je trebao okupiti skupinu pjevača, jedan moj prijatelj s kojim sam već radio prije. I rekao mi je da mora okupiti skupinu pjevača koja bi otišla u Njemačku odraditi 10 koncerata. Rekao sam, dobro, trebam posao, trenutačno nemam ništa. Rekao mi je da se radi o pomalo čudnom projektu, da ne zna točno što je, ali misli da se pjevaju pop-pjesme. Rekoh, Johne, ali ja u životu nisam pjevao pop.
Rekao je da je to u redu, da ću ih pjevati kao da pjevam misu, ali će biti pop-pjesme. O.K., dobro. Deset godina poslije, Gregorian je još popularan.
Slušam pop-glazbu
* Slušate li originalnu pop ili rock glazbu?
– Kao tinejdžer, jesam, da, Ali moj je otac mrzio pop-glazbu. Bio je seoski orguljaš. Kad god bi ušao u kuhinju ili sobu, ako bi svirala pop-glazba, odmah bi to ugasio. Ili bi prebacio na postaju koja pušta klasičnu glazbu. Tako da nisam baš slušao uobičajenu količinu pop-glazbe. Danas je slušam malo više. Pogotovo zato što svaki glazbenik obično ima više od jednoga posla. Moj drugi posao je posao fitness instruktora. Držim sate spinninga, a to moram raditi uz pop-glazbu. Ali katkad uspijem i tu ubaciti pokoju gregorijansku stvar. Polaznicima se sviđa.
* Što je to tako privlačno u originalnoj gregorijanskoj glazbi, gregorijanskim napjevima starima nekoliko stoljeća?
– Mislite, pravoj gregorijanskoj glazbi? Vrlo je spokojna. Mislim, mi svi zapravo pjevamo u crkvama, dakle, pjevali smo pravi gregorijanski napjev. I to pristaje tim zgradama, u skladu je s njima, zbog akustike zgrade. Kad smo nastupali s pop-glazbom, u mnogim crkvama to ne ide jer zgrada nije koncipirana da podnese toliko buke. Nešto što je jednostavno, jednostavne melodije i harmonija, to prolazi. Originalan gregorijanski napjev jest nešto što je jednostavno, mirno, odgovara akustici crkve zbog jednostavnosti. Kad uđete u veliku crkvu, zvuk odzvanja uokolo. Kad sam bio dječak, u King’s-u, izmjerio sam 11 sekundi jeke. Ako je glazba presložena, pomiješa se u stvara nakupinu zvuka. To je problem s kojim smo se susreli na ovoj turneji u crkvama. Akustički to katkad jednostavno ne ide zbog puno zvukova koji se previše miješaju. Stoga originalni gregorijanski napjev potpuno odgovara zgradama koje su namijenjene za to da se izvodi.
* Ne gubi li originalni gregorijanski napjev u crossoveru Gregoriana s pop i rock glazbom na dostojanstvenosti?
– Ne bih to mogao komentirati. Ima ljudi koji misle da je to možda malo nedostojanstveno, možda i malo neprikladno. Svakako ne namjeravamo nikog uvrijediti. Na kraju krajeva, mi smo glazbenici, nastupamo i nastojimo približiti svoju glazbu publici. Nadamo se da većina naše publike cijeni to što radimo.
* Kako pak objasniti popularnost Gregoriana u dalekom Japanu i nekim drugim dijelovima svijeta, bez ikakve tradicije gregorijanskog napjeva?
– Da, to smo baš saznali kada smo održali tamo nastup. Mislim da nas je to pomalo iznenadilo. Rekao bi da je to zato što je naš glazbeni stil umjeren, pomalo mekan. To se sviđa srednjoj struji i ljudima koji vole originalne pjesme, koji vole ponovo čuti te melodije. Mislim da u tome smislu to nema veze s religijom.
* Mnogi Vas pitaju kako to da niste redovnici?
– Drago mi je što prvo pitanje nije odmah bilo: Jeste li pravi redovnici? U posljednjih šest godina, od deset koliko smo zajedno, svaki intervju koji sam davao počinjao je s tim pitanjem. Onda obično pokažem svoj vjenčani prsten i pitam natrag: Što vi mislite? ili “Pitajte moju ženu”. To nije vjersko iskustvo. Možda pomalo mistično, ali nije vjersko.
Bendovi pozitivno reagiraju na obrade
* Show Gregoriana počinje pjesmom Brothers In Arms Dire Straitsa, ali malo pomalo postaje veoma zabavan i lepršav, sretan show.
– Da , ide se prema tome. To je zabava, performans. Priča se gradi kao što sam rekao. Ne počinje u osobito sretnom tonu. Prva je pjesma Brothers In Arms. Dakle, u većem dijelu nastupa jesmo ozbiljni. Ali prema kraju želimo pokazati da i mi znamo uživati.
* Znaju li članovi Gregoriana kako na njihove verzije reagiraju npr. Dire Straitsi ili članovi Led Zeppelina?
– Znam da neki jesu poslušali i bilo je pozitivnih komentara. Naravno, draže su im njihove verzije, ali mislim da još nitko nije rekao da im se ne sviđa.
* I već uobičajeno pitanje. Kako to da svi pjevači u Gregorianu, njemačkom bendu, iz Engleske?
– Pa to je malo arogantno. Ali mi imamo tu tradiciju crkvene glazbe koje drugdje nema toliko. Rekao sam da smo svi od djetinjstva pjevali u crkvama tako da možemo dočarati taj posebni, crkveni zvuk. Mislim da je to zato. Pokušali su u jednome periodu i s pravim redovnicima, no to nije uspjelo. Onda su pokušali bukirati pjevače iz Njemačke, no nisu postigli točno taj zvuk koji su tražili. Tako da smo imali sreću.
* Publika Gregoriana je veoma šarolika u svakom pogledu, različitih je dobnih skupina, boje i vjere. Možda i zbog toga što nisu uopće toliko mistični koliko bi naziv benda možda mogao sugerirati.
– Nisam siguran trebam li se ispričavati ili ne trebam. Mislim da, ako smo previše mistični, onda to nije zabavno, ili nije toliko zabavno koliko bi moglo biti. Moramo biti pomalo ljudski, ali ne sasvim.