ZADAR – Na godišnjicu najteže željezničke nesreće u samostalnoj Hrvatskoj, u ljeto 2009. godine kada je nagibni vlak izletio s tračnica u Rudinama iznad Kaštela te je poginulo šest, a ozlijeđeno 55 putnika, na mjestu tragedije ministar prometa Božidar Kalmeta položio je vijence zajedno s čelnicima HŽ-a. S izjavama su potom bili prilično kratki. Ministar Kalmeta nije htio obrazlagati zašto se interno povjerenstvo HŽ-a raspalo bez konkretnih i konačnih zaključaka (internim dokumentom ID-2 samo je konstatirano da je retardant na tračnicama mogući uzrok nesreće).
– Istražni organi napravili su svoj posao, uostalom podignuta je i optužnica, a povjerenstvo je imalo puno širu zadaću. Proces isplate obeštećenja obiteljima poginulih i nastradalima je u tijeku, veći dio je obavljen – kazao je ministar prometa. Zaštitari su angažirani na čuvanju olupine vlaka u Solinu dok se ne završi sudski postupak, odgovorio je Kalmeta na novinarske upite. “U prijevozu se, nažalost, događaju i nesreće, no moramo činiti sve da ih bude što manje. Žao mi je zbog ove tragedije i svaki dan se molim Bogu da se takve stvari ne događaju”, rekao ministar.
O sigurnosti željezničkog prometa na dionici iznad Kaštela, na kojoj se ništa konkretno nije poduzelo, predsjednik Uprave HŽ-a Zoran Popovac konstatirao je da su “poduzete mjere u granicama naših mogućnosti”.
Do sada se ukupni trošak tragedije u Rudinama popeo na iznos od preko 35 milijuna kuna – totalna šteta na vlaku od 28 milijuna, do sada isplaćene odštete u iznosu od preko 3,6 milijuna kuna, sanacija pruge nakon nesreće, prijevoz putnika autobusima, šteta zbog obustavljenog željezničkog prometa, te šteta na radnom pružnom vozilu koje je proklizilo na istom mjestu.
Sudski postupak je pak nakon istrage “zapeo” u fazi optužbe. Tužilaštvo je naime još sredinom travnja podiglo optužnicu protiv petorice odgovornih za nanošenje retardanta (sredstvo za prevenciju požara koji nastaju uz prugu) na same tračnice, što je bio ključni razlog nesreće. Između ostalih podataka iz “crne kutije” bilo je vidljivo da su kotači bili blokirani nakon što su aktivirane kočnice, no vlak je nastavio juriti te je izletio u zavoju nakon usjeka pri brzini od najmanje 99,5 km/h! Optuženi su Ivan Medak, bivši direktor u HŽ-u, zatim direktor tvrtke Intrade koja je dobila posao nanošenja retardanta Ivan Tomašković, savjetnik u toj firmi Jozo Bazina, šef protupožarne zaštite HŽ-a u Splitu Drago Rogulj te vatrogasac Branko Tišljar koji je fizički nanosio sredstvo na tračnice.
Optužnica je međutim vraćena na doradu, jer suci Županijskog suda u Splitu smatraju da nema dovoljno dokaza za kazneno djelo općeopasne radnje s umišljajem, već da je u pitanju kazneno djelo počinjeno iz nehaja. Tome u prilog ide dokumentacija branitelja petorice optuženih prema kojoj nisu imali razloga sumnjati u svojstva retardanta koje proizvodi američke tvrtka niti da će zbog sredstva na tračnicama vlakovima biti praktički onemogućeno kočenje. Za blaže djelo predviđena je i znatno manja kazna, no u splitskom tužiteljstvu su odlučili inzistirati na prvotnoj optužnici.