Prošlo je punih 19 godina od pada Vukovara i Škabrnje, simbola hrvatskog otpora srbočetničkoj agresiji i njihovim maloumnim svirepim vođama koji su ubijanjem civila, mučenjima, silovanjima, rušenjem naših gradova i sela pokušali ostvariti monstruozni san o Velikoj Srbiji.
Poginuli su tada mnogi. I civili i hrvatski branitelji koji su dali svoje živote za slobodu domovine. Mnoge su majke ostale bez svojih sinova i kćeri, mnoga djeca bez roditelja, braće, sestara, krova nad glavom.
Kršćani smo i trebamo praštati, poučavaju nas na nedjeljnim misama. Da. Trebamo oprostiti, ali nikada zaboraviti. Sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata, ubijene, silovane, mučene, zatočene, nestale jedino je što može opravdati njihovu žrtvu. Zapalimo svijeće na ovaj današnji dan, tužnu obljetnicu i podsjetimo se rata koji nas je bacio na koljena.
Ne dopustimo da se neki olako poigravaju onim što smo svi proživljavali, čemu smo bili svjedoci. Dajmo do znanja našim političarima da ne vrijeđaju našu pamet, inteligenciju, da ne prihvaćaju tek tako da predstavnici naših dojučerašnjih neprijatelja falsificiraju povijest Domovinskog rata.
Srbi su bili agresori u Hrvatskoj i zbog srpske politike su stradale tisuće naših sugrađana. Nećemo zbog toga podignuti deset metara visok betonski zid na granici sa Srbijom, niti ćemo zabraniti građanima Srbije ulazak u Lijepu našu, no nemojmo se dati provocirati i prihvaćati sulude ideje o povlačenju tužbe za genocid protiv Republike Srbije ili kimati glavom kada neki srpski političar kaže da su brojke o stradalima u vukovarskoj bolnici pretjerane.
Od srbočetničke ruke su stradale tisuće nedužnih i to valja biti uklesano velikim slovima u povijest ne samo Hrvatske nego i čitave Europe! Odajmo počast svima onima koji su dali život za slobodu Hrvatske i nikada ne zaboravimo 18. studenog 1991.