Može li jedan arhitektonski projekt zaustaviti odumiranje otoka? Ako je suditi prema projektu Doma za starije i nemoćne osobe na Olibu, zadarskom otoku između Paga i Silbe, zajednički projekt Igora Pedišića i Ive Letilović mogao bi vrlo lako postati pokazni primjer dobre prakse kako maloj otočnoj zajednici, desetljećima pogođenoj depopulacijom i ekonomskom emigracijom, udahnuti novi život i tako barem donekle usporiti negativne demografske trendove koji neumitno vode samo jednom: potpunom izumiranju desetog po veličini hrvatskog otoka!
Naime, sa 147 stalnih stanovnika, nešto umirovljenih povratnika iz inozemstva i pridošlica tijekom rata iz Zadra i BiH, Olib jednostavno nema šanse obnoviti prirodni prirast stanovništva. Bez doseljavanja mlađe populacije, jedino mjesto na otoku, koji inače administrativno pripada gradu Zadru, u budućnosti će jednostavno nestati!
Projekt Doma za starije i nemoćne osobe tako je u samom startu postao nešto više od početne inicijative udruge povratnika i iseljenika “Sveti Nikola” iz Oliba, koja je htjela vlastitim sredstvima izgraditi udoban i komforan dom za svoje članove. Međutim, u rukama zadarskih arhitekata Dom je postao rješenje za čitav niz otočnih problema.
U zgradi s 1300 metara četvornih iskoristive površine koja oblikom podsjeća na prekooceanski brod, Olib će dobiti organiziranu skrb i smještaj za starije osobe, medicinsku i patronažnu pomoć za sve otočane, oko 14-20 novih radnih mjesta te novi društveni centar male otočne zajednice. – S obzirom da Olib ima poprilično dobro sačuvan ambijent, postavilo se pitanje kako u tako definiranim uvjetima graditi a ne narušiti postojeće odnose, s obzirom da će naš Dom biti najveća zgrada u mjestu.
Mislim da smo na koncu uspjeli pronaći optimalno rješenje: objekt uklopiti u okoliš i pritom zadržati njegovu individualnost – kaže arhitekt Pedišić. Već na prvi pogled oblik zgrade asocira na veliki bijeli brod nasukan na krivim tankim stupovima. Nimalo slučajno.- Na metaforičnoj razini to je brod kojim su nekada otišli s otoka i kojim se sada vraćaju – kaže Iva Letilović pozivajući se na filmsku referenciju, poznati film Ante Babaje “Izgubljeni zavičaj”, u kojem se glavni junak vraća u rodni zavičaj.
– To je podsjetnik na čežnju za zavičajem ljudi koji su trbuhom za kruhom otišli u Ameriku i sada se žele vratiti kući. Neki se vraćaju bez obitelji ili je na Olibu nemaju pa trebaju određeni smještaj i sadržaje koje im Dom može ponuditi – kaže Iva. Dom će biti podignut na nekadašnjemu crkvenom zemljištu u središtu naselja, nekih 300 metara od mora i s okolišem se spaja na mali mjesni trg. Može primiti 20 korisnika u 10 dvokrevetnih soba površine 30 četvornih metara.
Svaka soba ima opremu za osobe u kolicima, kupaonicu, garderobu, radne stolove, stol za blagovanje i malu lođu. Uz sobe na prvom katu smještena je priručna ambulanta s medicinskim sestrama, a svi ostali sadržaji – blagovaonica s kuhinjom, čitaonica i dnevni boravak – nalaze se u prizemlju koje je staklenom fasadom otvoreno prema zelenilu.
U podrumu su smještene tehničke prostorije i praonica rublja, a prostor ispod zgrade praktično je iskorišten za zimsko boćalište. Pazilo se i na energetsku učinkovitost zgrade pa je kao glavni energent predviđen plin, a sunčani kolektori će se koristiti za grijanje vode.- Jedan takav sadržaj u maloj otočnoj sredini je mjesto susreta i centar društvene zajednice.
Njegove će usluge, uz određenu naknadu, biti dostupne svima na otoku, ponajprije starijoj populaciji kojoj treba patronažna njega, doprema hrane ili pranje rublja. Dom će tako podići kvalitetu života na otoku i zaposliti desetak ljudi, što je, smatram, jedan od preduvjeta ostanka i dolaska mladih ljudi na otok – kaže Iva Letilović.