Poznato je da Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, koji podrazumijeva potpunu zabranu pušenja u svim javnim zatvorenim prostorima, ipak ne vrijedi za psihijatrijske ustanove. Upravo je ova odredba posebno zanimljiva jer je zabrana pušenja u svim drugim zdravstvenim ustanovama najstrože zabranjena i to na način da zabranjuje pušenje ne samo u unutarnjem dijelu, nego u cijelom krugu te ustanove.
No za psihijatrijske bolnice i psihijatrijske odjele općih bolnica Zakon ne vrijedi, a osim toga, pojedine takve ustanove za svoje pacijente javnim natječajem nabavljaju cigarete. Nameće se stoga zaključak da se, iako za fizičko zdravlje potpuno štetno, u liječenju psihički oboljelih osoba pušenje može nazvati i korisnom terapijom. Ovu je tezu donekle potvrdio i Darko Labura, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan, naglasivši da vjeruje da su zakonodavci, prilikom formiranja novog Zakona, bili vođeni psihijatrijskom strukom.
– Kao psihijatrijska ustanova mi se držimo svih propisanih zakonskih regulativa prema kojima je za naše osoblje pušenje zabranjeno kao i u svim drugim javnim ustanovama. No ono što je specifično je da naši pacijenti na raspolaganju imaju jednu prostoriju, to je u našem slučaju kantina, gdje im je pušenje dopušteno. Upravo tako je i zakonom propisano, a ja vjerujem da su zakonodavci bili vođeni stručnim dijelom, kazao je Labura, pojasnivši da za psihički oboljele pušače koji često pate od anksioznosti i nemira, cigareta predstavlja relaksaciju.
Kako je pojasnio, pušenje ovim pacijentima koristi u onom neurofarmakološkom dijelu terapije, jednako kao i u održavanju njihova društvenog života.
Donacije cigareta
– Iako za zdravlje potpuno štetan, nikotin sadrži određena neurotropna svojstva koja stišavaju anksioznost. Osim toga, naši pacijenti su osobe koje koriste vrlo malo društvenih sadržaja, a s obzirom na to da puše uglavnom uz kavu i u društvu, cigareta na neki način poboljšava njihov društveni život. Također, pušenje im predstavlja zadovoljstvo, a za razliku od ostalih pacijenata, kod liječenja psihijatrijskih slučajeva uvedene su brojne restrikcije pa se, vjerujem, na ovaj način htjela izbjeći još jedna u nizu restrikcija, ističe Labura, naglašavajući da PB Ugljan ne vodi računa o nabavci cigareta za svoje pacijente pa ih pacijenti nabavljaju samostalno, bilo da ih kupuju u kantini ili ih dobivaju prilikom posjeta.
Nisu rijetkost, kako navodi Labura, ni pošiljke u vidu donacija koje često pristižu u ovu bolnicu, a koje nerijetko sadrže i cigarete. Tada pacijenti, među kojima je oko 70 posto pušača, cigarete međusobno podijele, vodeći računa o tome da oni koji su slabijeg financijskog stanja dobiju najveću količinu. Unatoč svemu, Labura navodi da se s obzirom na vrstu bolesti strogo pazi na rukovanje njihovih pacijenata sa zapaljivim sredstvima, poput upaljača ili šibica, pa je tako pacijentima koji su psihotični ili neubrojivi i zbog toga izolirani, pušenje strogo zabranjeno.
