Hrvatska pomorska flota, onaj njen ključni dio koji uključuje i prekooceanska plovila odnosno najveći broj plovila u međunarodnom prometu iskazan kroz njihovu Udrugu Mare Nostrum broji ovog trenutka 167 brodova, s 3.268.900 DWT-a. Čini je 12 udruženih tvrtki predvođenih Tankerskom plovidbom Zadar i Atlantskom plovidbom Dubrovnik koje zajedno drže 38 brodova, ali kapitalaca koji daju 2,33 milijuna DWT-a odnosno približno 70 posto tonaže flote.
Tankerska – 50 posto hrvatske tonaže
Prije godinu dana je brodova bilo 171, a tonaža iznosila 3.134.322. Blagom smanjenju broja plovila, ali ipak rastu bruto tonaže odnosno ukupno zadovoljavajućem stanju doprinijela je prvenstveno Tankerska plovidba iz Zadra kao najjači brodarski igrač. Naime, u Tankerskoj je tijekom godine preuzeto četiri nova broda za suhe terete, a prodan jedan te su umjesto 16 plovila s 1,4 milijuna dwt-a ovog trenutka na 19 brodova sa 1,52 milijuna dwt-a. Tankerska je plovidba na nešo manje od 50 posto (46,2%) tonaže hrvatske flote.
Posebnu vrijednost njene flote čini – mladost.
Uljanik plovidba je na sedam brodova, a natezanja oko preuzimanja u 3. maju dovršenog product carriera se nastavljaju. Čine 11 posto tonaže. Jadranplov koji je nedavno dočekao smjenu vodstva voljom države je bez bitnih promjena u strukturi završio godinu. Lošinjska plovidba manja je za jedan brod. Jadrolinija je bitna u drugim segmentima, a ne tonaži ima brod manje, ali i dalje može primiti preko 3.450 vozila i preko 27.000 putnika, što je čini najvećim putničkim brodarom na Sredozemlju. Brodospas ima tri plovila manje, a sjećamo se sentimentalnih drama oko Velog Jože. Mediteranska plovidba manja je za dva plovila. Ostali od JPS-a do malih linijskih brodara ostali su na “svome”.
Nestajanje kontejnerskog prometa i flote
Uglavnom od spomena vrijednog pada ističemo gubitak kontejnerskih brodova uslijed čega je cijele flota svedena sa 7.126 TEU jedinica na svega 2.228 jedinica, s ključem u prodaji u Jadroplovu. Očito je da ovaj segment brodarstva bez državnih linijskih subvencija i aktivne politike kao i drugačijeg pozicioniranja hrvatskih luka ne može nego natrag.
Ukupno gledano jedna teška brodarska godina nije bitnije izmijenila stanje u hrvatskoj floti. Kod brodova za suhe terete očekuje se da bi 2011. ipak donijela pozitivnija kretanja jer su očekivanja rasta u svijetu vrlo velika. Njega niti može biti bez pomorske trgovine, a niti je rast pomorske trgovine moguć bez takvih stopa rasta. “Remetilački faktor” je prevelik rast flote uslijed narudžbi prije krize, a od kojih se ipak manje odustaje nego bi tržišni kriteriji diktirali, a posebice zbog intervencionizma Južne Koreje i Kine u sprezi brodogradnje i brodarstva, države i bankarstva.
Teža, odnosno krizna godina očekuje se u prijevozu nafte i derivata s manjkom posla i niskim vozarinama već sada uz rekordan priliv novih brodova u svjetsku flotu u ovoj godini.