Vrhunski pravnik iz Groningena, kako su mu poltronski tepali naši mediji, poznat je kao daleko najstroži sudac Haškog tribunal. No taj pridjev sam po sebi ne bi značio da je Alphons Orie loš sudac, ali naravno pod uvjetom da mu njegove drakonske presude prolaze na žalbenom dijelu Tribunala. Međutim, našem “vrhunskom” pravniku, iako su to naši mediji sustavno prešućivali, pale su u žalbenom postupku gotovo sve presude i to bilo da su ukinute ili izmijenjene. Sve su to naravno znali odvjetnici generala i svi koji su odvjetnicima i generalima pružali logističku podršku. Znao je to i srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj čiji je predmet također bio dodijeljen “vrhunskom” pravniku iz Groningena, no Šešelj je za razliku od Hrvata znao i za američku poslovicu: “No guts, no glory!” (“Ako nemaš jaja, nema ni slave”). Nakon serije podnesaka kojima je Šešelj tražio izuzeće “vrhunskog” pravnika u kojima ga je vrijeđao i neprekidno upirao u njegovu dvojbenu stručnost (zbog svih ukinutih ili izmijenjenih presuda), sam Orie se kukavički povukao pred Šešeljem i Predsjednik Haškog suda je morao predmet dodijeliti drugom sucu.
Pogledajmo sada kako su se prema “vrhunskom” pravniku odnosili odvjetnici naših generala. U njihovim istupima na sudu i u medijima prevladavalo je njihovo čvrsto uvjerenje kako je “vrhunski” pravnik čovjek oko čije se glave, za lijepog vremena, vidi aura pravednosti i poštenja. Nitko se od njih nije upitao, ako je “vrhunski” pravnik tako pravedan i stručan, zašto su njegove rigidne kazne u pravilu padale u žalbenom postupku. Kako to da nitko nije reagirao kad je “vrhunski” pravnik za završne riječi dodijelio optužbi daleko više vremena negoli obrani? Zar to nije bio alarm koji bi ukazivao na njegovu neobjektivnost? U tom su se trenutku odvjetnici trebali sjetiti gornje američke poslovice, ako ni zbog čega drugoga onda bar stoga što je polovica branitelja bila iz SAD-a. Morali su oštro dati do znanja “vrhunskom” pravniku da neće tolerirati njegovo favoriziranje Haškog tužiteljstva. Eto, sad vidimo do čega je taj pomirljivi i fatalistički hrvatski stav doveo. U usmenom obrazloženju ove sramotne presude sudac ni u jednom trenutku nije spomenuo obranu, niti argumente obrane, nije citirao ni jednog svjedoka obrane i uglavnom se ponašao kao glasnogovornik Haškog tužiteljstva. Sam sam proveo godinu dana, kao prvi hrvatski branitelj, pred sudom u Hagu. Koliko se sjećam moj branjenik nije se nikada obraćao sudu riječima “Časni sude, nisam kriv!” ili “Časni sude, dopustite mi nešto reći…” Po meni je to poltronsko, a ne uljuđeno obraćanje sudu.
Infantilni Orie
Po čemu je to Haški sud “časni sud”? Možda po tome što je Veselinu Šljivančaninu dao u prvom stupnju pet (5) godina za zločine na Ovčari. Možda po tome što je Blaškiću u prvom stupnju dao 45 godina zatvora, a koja presuda je kasnije u žalbenom postupku bila preinačena na 9 godina. Da u hrvatskom pravosuđu, koje je uglavnom na lošem glasu, prvostupanjski sudac nekog osudi na 40 godina zatvora, a drugostupanjski sud takvu presudu preinači na 9 godina, takav prvostupanjski sudac bi bio izložen pravom javnom i medijskom linču. Ali, Haški “časni” suci se toga ne trebaju bojati!
Tako naš “časni” sudac Orie u predmetu Gotovina i dr. tvrdi da se u akciji Oluja radilo o međunarodnom sukobu. On si uzima pravo priznati SAO Krajini međunarodnopravni status kao da je bila neka država. To joj čak nikada nije priznala ni sama Srbija. Nadalje, “vrhunski, časni” pravnik tvrdi kako je Hrvatska nezakonito napala Knin, Gračac i Obrovac. Znači Hrvatska, kao međunarodno priznata država, nezakonito napada gradove na svom teritoriju koji su okupirali JNA i parasrpske snage. Infantilnost takve tvrdnje više govori o onim hrvatskim medijskim poltronima koji su Oriea proglasili vrhunskim pravnikom negoli sve njegove nezakonite presude koje su pale u žalbenom postupku. Sudac koji osudi dvojicu hrvatskih generala zbog prekobrojnog ili neselektivnog granatiranja Knina, kojom prigodom pogine jedna civilna osoba, prije svega je vrhunski cinik. S druge pak strane, Vojislav Šešelj je vrhunski pravnik koji ga je, bez američke odvjetničke licence, iz zatvorske ćelije, nogometnim rječnikom rečeno, glatko nadigrao! Sudac Alphons Orie davno je prije negoli je pročitao javno presudu stvorio svoju istinu, pa se nije ni trudio saznati što je stvarno istina u tom predmetu! Albert Einstein je rekao: “Potraga za istinom dragocjenija je od njenog posjedovanja!”
Mesiću je račun stigao na naplatu
Dok ovo pišem jednim okom gledam nedjeljni Dnevnik RTL-a. Vidim kako Vesna Pusić objašnjava novinaru da je Stipe Mesić bio dužan svjedočiti u Hagu temeljem Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske s Haškim sudom. Prilično prozirno! Danas je opće poznata činjenica da se Mesić sam ponudio Hagu za svjedoka tako da je pozivanje na Ustavni zakon čista politička manipulacija kako bi se opravdalo istomišljenika. Zar Vesna Pusić misli da je Stipe Mesić i na temelju Ustavnog zakona, kao bivši predsjednik Vlade i Sabora, morao svjedočiti protiv vlastite zemlje, njenog obrambenog rata i legitimno izabranog vodstva? Je li Mesićeva obveza po Ustavnom zakonu bila i dilanje sa stranim TV postajama te i slati u Hag sve transkripte s Pantovčaka koji su bili označeni kao najstroža tajna ili je o tome trebala odlučivati Vlada nakon skidanja oznake tajnosti? Je li Mesićeva obveza po Ustavnom zakonu bila i ta da u arhivu na Pantovčaku pusti ući engleske obavještajce u ekipu francuske televizije TV 5 da bez nadzora kopaju po Tuđmanovoj i državnoj arhivi? Sigurna sam da ni zadnji kvisling u Norveškoj to ne bi dozvolio njemačkim SS-ovcima. Bez obzira na činjenicu što su ga hrvatske guske dva puta za redom birale za Predsjednika RH, slažem se s ocjenom koju je za Mesića ovih dana izrekao karizmatični vel. Zlatko Sudac: “Radije bih bio u koži Ante Gotovine nego Stipe Mesića!” Čini mi se da je Mesiću ipak konačno stiglo vrijeme naplate računa. Oscar Wilde je jednom napisao: “Samo je jedna stvar gora od ogovaranja, ne biti ogovaran!”. Stipe Mesić se zaista ne mora plašiti toga da neće biti ogovaran!
U Hrvatskoj vladaju šok, nevjerica i razočaranje! Zašto? Na osnovi čega smo trebali i mogli biti optimisti? Kad su nam to Zapad i EU iskreno i na vrijeme pomogli? Jesmo li zaboravili da nam je Zapad, tj. Demokratski svijet bio uveo embargo na naoružavanje dok su nas napade srpske i JNA horde, ubijale, protjerivale i palile po Hrvatskoj. Naši su momci išli u rat i u obranu svojih domova i obitelji s lovačkim puškama. Je li Zapad ikada honorirao Hrvatskoj činjenicu da je Hrvatska skrbila četiri godine za oko milijun izbjeglica iz BiH? Je li ikad honorirao da je akcijom Oluja i Bljesak izbjegnuta tragedija u Bihaću i to znatno većih razmjera od one u Srebrnici? Je li nam itko odao priznanje da je baš sve oružje za obranu u BiH išlo preko Hrvatske i da su tim istim oružjem kasnije Hrvati bili protjerivani iz Bugojna, Travnika, Banja Luke i drugih mjesta? Zato Zapad i danas optužuje Hrvatsku za tobožnju podjelu BiH koju su Hrvati tako sjajno podijelili da su iz Bosne gotovo potpuno nestali. Srbe koji su agresivnim ratom dobili 49% teritorija Zapad nikada nije optužio za podjelu BiH, ali Hrvati koji su oslobodili svoj teritorij od agresora, danas sjede u Hagu kao ratni zločinci! Dovoljno je pogledati samo jednu sliku razorenog Vukovara pa se upitati kako to da se nitko ni kod nas na vlasti, a ni na Zapadu nije sjetio upitati Carlu del Ponte zašto nitko nije optužen za barbarsko granatiranje tog grada u kojem je poginulo vise od tisuću ljudi. Međutim, Haag je osudio Gotovinu i Markača za prekomjerno granatiranje Knina u kojem je poginuo jedan civil. Zapad je licemjeran, neiskren i krajnje ciničan. Tuđmana nisu podnosili jer ih je odmah prozreo. Stoga su bili sretni kad su Tuđman i Šušak “iznenadno” umrli od raka. Mesić, Sanader, Šeks, Kosorica i donekle Račan, to su njihovi igrači koji pokorno slušaju i rade što Zapad od njih očekuje. Uhvatite Gotovinu i odmah ste u EU! Čak i takvi tipovi kao Sanader i Šeks “popušili” su foru. Od transferiranja Gotovine je prošlo 6 godina, a ni Šeks, ni Sanader, ni nitko od nas nije doživio ulazak u EU uz fanfare i lovorove vijence koje su Šeks, Sanader i Kosorica već vidjeli na svojim glavama. Wolfgang von Goethe je rekao: “Isplesti vijenac mnogo je lakše negoli za njega naći dostojnu glavu!”
Potpuni promašaj Jadranke Kosor
I što sada? Kosorica kreće u “energičnu” akciju! Tražit će za Hrvatsku status “prijatelja suda” u žalbenom postupku! Potpuni promašaj! Po pravilima Haškog suda država može biti “prijatelj suda” samo u prvostupanjskom postupku. Osim toga, “prijatelji suda” daju samo savjet koji Sud uopće ne mora saslušati, a kamoli uvažiti. Toliko o pravnom znanju Premijerke i njenih pravnih savjetnika! Sad su svi spremni stati pred javnost, nabrušeni i rezolutni, te obećavati razne nebuloze. Sigurni su da će Hrvati već za koji mjesec potpuno zaboraviti na gorčinu presude i na sudbinu Gotovine I Markača, kao što su uostalom zaboravili na sve što su učinili branitelji, Tuđman, Šušak i na sve zlo koje su nam napravili agresori. Jedina nam je nada statistika. I to statistika ukinutih presuda “vrhunskog” pravnika Oriea. I kad razmišljam o Hrvatskoj, prisjećam se stihova Sergeja Jesenjina: “Nek’ miruje ono čega ne bi, odveć rano zamoren tobom, samo čemer osjećam u sebi.”
Vrhunski pravnik iz Groningena, kako su mu poltronski tepali naši mediji, poznat je kao daleko najstroži sudac Haškog tribunal. No taj pridjev sam po sebi ne bi značio da je Alphons Orie loš sudac, ali naravno pod uvjetom da mu njegove drakonske presude prolaze na žalbenom dijelu Tribunala. Međutim, našem “vrhunskom” pravniku, iako su to naši mediji sustavno prešućivali, pale su u žalbenom postupku gotovo sve presude i to bilo da su ukinute ili izmijenjene. Sve su to naravno znali odvjetnici generala i svi koji su odvjetnicima i generalima pružali logističku podršku. Znao je to i srpski ratni zločinac Vojislav Šešelj čiji je predmet također bio dodijeljen “vrhunskom” pravniku iz Groningena, no Šešelj je za razliku od Hrvata znao i za američku poslovicu: “No guts, no glory!” (“Ako nemaš jaja, nema ni slave”). Nakon serije podnesaka kojima je Šešelj tražio izuzeće “vrhunskog” pravnika u kojima ga je vrijeđao i neprekidno upirao u njegovu dvojbenu stručnost (zbog svih ukinutih ili izmijenjenih presuda), sam Orie se kukavički povukao pred Šešeljem i Predsjednik Haškog suda je morao predmet dodijeliti drugom sucu.
Pogledajmo sada kako su se prema “vrhunskom” pravniku odnosili odvjetnici naših generala. U njihovim istupima na sudu i u medijima prevladavalo je njihovo čvrsto uvjerenje kako je “vrhunski” pravnik čovjek oko čije se glave, za lijepog vremena, vidi aura pravednosti i poštenja. Nitko se od njih nije upitao, ako je “vrhunski” pravnik tako pravedan i stručan, zašto su njegove rigidne kazne u pravilu padale u žalbenom postupku. Kako to da nitko nije reagirao kad je “vrhunski” pravnik za završne riječi dodijelio optužbi daleko više vremena negoli obrani? Zar to nije bio alarm koji bi ukazivao na njegovu neobjektivnost? U tom su se trenutku odvjetnici trebali sjetiti gornje američke poslovice, ako ni zbog čega drugoga onda bar stoga što je polovica branitelja bila iz SAD-a. Morali su oštro dati do znanja “vrhunskom” pravniku da neće tolerirati njegovo favoriziranje Haškog tužiteljstva. Eto, sad vidimo do čega je taj pomirljivi i fatalistički hrvatski stav doveo. U usmenom obrazloženju ove sramotne presude sudac ni u jednom trenutku nije spomenuo obranu, niti argumente obrane, nije citirao ni jednog svjedoka obrane i uglavnom se ponašao kao glasnogovornik Haškog tužiteljstva. Sam sam proveo godinu dana, kao prvi hrvatski branitelj, pred sudom u Hagu. Koliko se sjećam moj branjenik nije se nikada obraćao sudu riječima “Časni sude, nisam kriv!” ili “Časni sude, dopustite mi nešto reći…” Po meni je to poltronsko, a ne uljuđeno obraćanje sudu.
Infantilni Orie
Po čemu je to Haški sud “časni sud”? Možda po tome što je Veselinu Šljivančaninu dao u prvom stupnju pet (5) godina za zločine na Ovčari. Možda po tome što je Blaškiću u prvom stupnju dao 45 godina zatvora, a koja presuda je kasnije u žalbenom postupku bila preinačena na 9 godina. Da u hrvatskom pravosuđu, koje je uglavnom na lošem glasu, prvostupanjski sudac nekog osudi na 40 godina zatvora, a drugostupanjski sud takvu presudu preinači na 9 godina, takav prvostupanjski sudac bi bio izložen pravom javnom i medijskom linču. Ali, Haški “časni” suci se toga ne trebaju bojati!
Tako naš “časni” sudac Orie u predmetu Gotovina i dr. tvrdi da se u akciji Oluja radilo o međunarodnom sukobu. On si uzima pravo priznati SAO Krajini međunarodnopravni status kao da je bila neka država. To joj čak nikada nije priznala ni sama Srbija. Nadalje, “vrhunski, časni” pravnik tvrdi kako je Hrvatska nezakonito napala Knin, Gračac i Obrovac. Znači Hrvatska, kao međunarodno priznata država, nezakonito napada gradove na svom teritoriju koji su okupirali JNA i parasrpske snage. Infantilnost takve tvrdnje više govori o onim hrvatskim medijskim poltronima koji su Oriea proglasili vrhunskim pravnikom negoli sve njegove nezakonite presude koje su pale u žalbenom postupku. Sudac koji osudi dvojicu hrvatskih generala zbog prekobrojnog ili neselektivnog granatiranja Knina, kojom prigodom pogine jedna civilna osoba, prije svega je vrhunski cinik. S druge pak strane, Vojislav Šešelj je vrhunski pravnik koji ga je, bez američke odvjetničke licence, iz zatvorske ćelije, nogometnim rječnikom rečeno, glatko nadigrao! Sudac Alphons Orie davno je prije negoli je pročitao javno presudu stvorio svoju istinu, pa se nije ni trudio saznati što je stvarno istina u tom predmetu! Albert Einstein je rekao: “Potraga za istinom dragocjenija je od njenog posjedovanja!”
Mesiću je račun stigao na naplatu
Dok ovo pišem jednim okom gledam nedjeljni Dnevnik RTL-a. Vidim kako Vesna Pusić objašnjava novinaru da je Stipe Mesić bio dužan svjedočiti u Hagu temeljem Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske s Haškim sudom. Prilično prozirno! Danas je opće poznata činjenica da se Mesić sam ponudio Hagu za svjedoka tako da je pozivanje na Ustavni zakon čista politička manipulacija kako bi se opravdalo istomišljenika. Zar Vesna Pusić misli da je Stipe Mesić i na temelju Ustavnog zakona, kao bivši predsjednik Vlade i Sabora, morao svjedočiti protiv vlastite zemlje, njenog obrambenog rata i legitimno izabranog vodstva? Je li Mesićeva obveza po Ustavnom zakonu bila i dilanje sa stranim TV postajama te i slati u Hag sve transkripte s Pantovčaka koji su bili označeni kao najstroža tajna ili je o tome trebala odlučivati Vlada nakon skidanja oznake tajnosti? Je li Mesićeva obveza po Ustavnom zakonu bila i ta da u arhivu na Pantovčaku pusti ući engleske obavještajce u ekipu francuske televizije TV 5 da bez nadzora kopaju po Tuđmanovoj i državnoj arhivi? Sigurna sam da ni zadnji kvisling u Norveškoj to ne bi dozvolio njemačkim SS-ovcima. Bez obzira na činjenicu što su ga hrvatske guske dva puta za redom birale za Predsjednika RH, slažem se s ocjenom koju je za Mesića ovih dana izrekao karizmatični vel. Zlatko Sudac: “Radije bih bio u koži Ante Gotovine nego Stipe Mesića!” Čini mi se da je Mesiću ipak konačno stiglo vrijeme naplate računa. Oscar Wilde je jednom napisao: “Samo je jedna stvar gora od ogovaranja, ne biti ogovaran!”. Stipe Mesić se zaista ne mora plašiti toga da neće biti ogovaran!
U Hrvatskoj vladaju šok, nevjerica i razočaranje! Zašto? Na osnovi čega smo trebali i mogli biti optimisti? Kad su nam to Zapad i EU iskreno i na vrijeme pomogli? Jesmo li zaboravili da nam je Zapad, tj. Demokratski svijet bio uveo embargo na naoružavanje dok su nas napade srpske i JNA horde, ubijale, protjerivale i palile po Hrvatskoj. Naši su momci išli u rat i u obranu svojih domova i obitelji s lovačkim puškama. Je li Zapad ikada honorirao Hrvatskoj činjenicu da je Hrvatska skrbila četiri godine za oko milijun izbjeglica iz BiH? Je li ikad honorirao da je akcijom Oluja i Bljesak izbjegnuta tragedija u Bihaću i to znatno većih razmjera od one u Srebrnici? Je li nam itko odao priznanje da je baš sve oružje za obranu u BiH išlo preko Hrvatske i da su tim istim oružjem kasnije Hrvati bili protjerivani iz Bugojna, Travnika, Banja Luke i drugih mjesta? Zato Zapad i danas optužuje Hrvatsku za tobožnju podjelu BiH koju su Hrvati tako sjajno podijelili da su iz Bosne gotovo potpuno nestali. Srbe koji su agresivnim ratom dobili 49% teritorija Zapad nikada nije optužio za podjelu BiH, ali Hrvati koji su oslobodili svoj teritorij od agresora, danas sjede u Hagu kao ratni zločinci! Dovoljno je pogledati samo jednu sliku razorenog Vukovara pa se upitati kako to da se nitko ni kod nas na vlasti, a ni na Zapadu nije sjetio upitati Carlu del Ponte zašto nitko nije optužen za barbarsko granatiranje tog grada u kojem je poginulo vise od tisuću ljudi. Međutim, Haag je osudio Gotovinu i Markača za prekomjerno granatiranje Knina u kojem je poginuo jedan civil. Zapad je licemjeran, neiskren i krajnje ciničan. Tuđmana nisu podnosili jer ih je odmah prozreo. Stoga su bili sretni kad su Tuđman i Šušak “iznenadno” umrli od raka. Mesić, Sanader, Šeks, Kosorica i donekle Račan, to su njihovi igrači koji pokorno slušaju i rade što Zapad od njih očekuje. Uhvatite Gotovinu i odmah ste u EU! Čak i takvi tipovi kao Sanader i Šeks “popušili” su foru. Od transferiranja Gotovine je prošlo 6 godina, a ni Šeks, ni Sanader, ni nitko od nas nije doživio ulazak u EU uz fanfare i lovorove vijence koje su Šeks, Sanader i Kosorica već vidjeli na svojim glavama. Wolfgang von Goethe je rekao: “Isplesti vijenac mnogo je lakše negoli za njega naći dostojnu glavu!”
Potpuni promašaj Jadranke Kosor
I što sada? Kosorica kreće u “energičnu” akciju! Tražit će za Hrvatsku status “prijatelja suda” u žalbenom postupku! Potpuni promašaj! Po pravilima Haškog suda država može biti “prijatelj suda” samo u prvostupanjskom postupku. Osim toga, “prijatelji suda” daju samo savjet koji Sud uopće ne mora saslušati, a kamoli uvažiti. Toliko o pravnom znanju Premijerke i njenih pravnih savjetnika! Sad su svi spremni stati pred javnost, nabrušeni i rezolutni, te obećavati razne nebuloze. Sigurni su da će Hrvati već za koji mjesec potpuno zaboraviti na gorčinu presude i na sudbinu Gotovine I Markača, kao što su uostalom zaboravili na sve što su učinili branitelji, Tuđman, Šušak i na sve zlo koje su nam napravili agresori. Jedina nam je nada statistika. I to statistika ukinutih presuda “vrhunskog” pravnika Oriea. I kad razmišljam o Hrvatskoj, prisjećam se stihova Sergeja Jesenjina: “Nek’ miruje ono čega ne bi, odveć rano zamoren tobom, samo čemer osjećam u sebi.”
