Kao dicu koja je rat provela u skloništu jako nas pogađa pokušaj manipulacije našom žrtvom u ime nekih viših interesa,boli nas da neke interesne skupine čiji su članovi dok su po nama padale granate bili tko zna gdje sada žele zaraditi kroz tzv. brigu za našu žrtvu. Građani Grada Zadra imaju pravo znati što je to zapravo REKOM i bio bi red kada bi netko objavio barem jedan kritički teks o toj Inicijativi, nadamo se da ćete to biti upravo vi, stoji u dopisu koju je na adresu redakcije portala 057info poslala grupa građana koji se potpisuje kao Zadarska dica.
Tekst vam prenosimo u cjelosti.
REKOM ili kako nas (opet) obmanjuju
Ovih dana svjedoci smo još jednog u nizu pokušaja relativiziranja povijesnih zbivanja i zamagljivanja istine o Domovinskom ratu koja se agresivno provodi kroz Inicijativu za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na području SFR Jugoslavije).
Koristeći trenutak u kojem se hrvatski narod našao i njegov senzibilitet na sve vezano uz Domovinski rat, navedena Inicijativa grubo zloupotrebljava Domovinski rat te pod krinkom zaštite žrtava i ljudskih prava obmanjuje hrvatsku javnost, navodeći je na pogrešan zaključak kako se radi o nečemu što bi trebalo pomoći u rasvjetljavanju istine o onome što se događalo na ovim prostorima devedesetih godina.
U listopadu prošle godine u Zagrebu je održan Sedmi regionalni forum za tranzicijsku pravdu na kojem su predstavljeni program i načela REKOM-a. Prema riječima inicijatora cilj REKOM-a je „stvaranje točnog, službenog i objektivnog zapisa o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava, priznavanje žrtve i njihove patnje, kao i sprečavanje zločina”. Dalje se navodilo kako je formiranje REKOM-a potaknuto željom za osnivanje tijela koje će biti fokusirano na žrtve jer da oni (inicijatori) „žele utvrditi činjenice a ne mijenjati osobne istine jer svatko ima pravo na svoju istinu”. Komisiju bi činilo 20 članova, koje bi iz svojih redova izabrala svaka od država iz regije koja bi pak funkcionirala na principu međunarodnog tijela koje ima pravni subjektivitet, a financirale bi ju države te domaći i strani donatori. Naravno, ovu inicijativu su zdušno podržali predsjednici Josipović i Tadić a ovih dana je upravo u tijeku akcija Milijun potpisa za Rekom koja se istodobno provodi u svim državama, nekadašnjim članicama SFRJ. No, pravo pitanje je, što je zapravo REKOM?
Najjednostavnije rečeno, riječ je o pokušaju stvaranja jednog naddržavnog tijela koje bi imalo legitimitet i autoritet da službeno utvrđuje sve činjenice vezane uz ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Međutim, ono što se stvarno krije iza toga je (da citiramo povjesničara Antu Nazora) „pokušaj nametanja autorstva, zapravo tutorstva, na pisanje nedavne povijesti”. Koliko je opasno osnivanje jedne takve naddržavne institucije najbolje svjedoči Nacrt statuta Koalicije za REKOM u kojem se navodi kako su:
1) „Svi organi vlasti u državama ugovornicama dužni su surađivati s Komisijom i omogućiti joj učinkovito izvršavanje zadataka u skladu sa Statutom”;
2) „Nadležni organi vlasti u državi ugovornici će na zahtjev Komisije pravovremeno osigurati pristup podacima, uključujući mogućnost uzimanja izjava i provođenje terenskog istraživanja”.
Dakle, prihvaćanjem Statuta dalo bi se velike ovlasti navedenoj inicijativi, a s obzirom da imamo razloga sumnjati u časne namjere inicijatora, i velike mogućnosti za različite manipulacije.
Hrvatskoj ovakva Komisija ne treba iz nekoliko razloga. Prvi je činjenica da poslove, koji se navode kao ciljevi navedene Inicijative, već uspješno obavljaju različite hrvatske znanstvene institucije od kojih bi posebno trebalo izdvojiti Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata na čijem je čelu već spomenuti dr.sc. Ante Nazor koji je objektivno i nepristrano, po najvećim svjetskim standardima, utvrdio identitet preko 90% hrvatskih građana poginulih u Domovinskom ratu,te Upravu za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koju vodi pukovnik Grujić a koja ima pouzdane popise nestalih građana Republike Hrvatske (dakle, hrvatske, srpske i ostalih narodnosti) u Domovinskom ratu. Njihovu pouzdanost potvrđuju kontrolni mehanizmi međunarodne zajednice (Međunarodni komitet Crvenog križa, Međunarodna komisija za nestale osobe, pa i Međunarodni kazneni sud koji je sve aktivnosti u svezi s tim prenio na Republiku Hrvatsku).
Daljni razlog zašto ne bi trebalo prihvatiti ovu inicijativu je činjenica da predviđena Komisija ne bi utvrđivala tko je u ratu bio agresor a tko žrtva odnosno ne bi utvrđivala tijek i kronologiju rata. Iako ćemo se svi složiti da je svaka žrtva jednako vrijedna, isto tako je potrebno naglasiti kako u svakom ratu postoji uzrok i posljedica odnosno da jedni događaji vode drugima. Samim time, da nije bilo određenih žrtava ranije (hrvatskih) ne bi bilo ni onih kasnije (srpskih). Mišljenja smo da se jedan od navodnih ciljeva REKOM-a, a to je pridonošenju mira i mirnog suživota na ovim prostorima, nikako ne može ostvariti bez jasnog i nedvosmislenog uvrđivanja „uloga” u Domovinskom ratu. To je ono fundamentalno pitanje koje se namjerno prešućuje kako bi se skrenula pozornost na sporednije stvari. Da se razumijemo, nitko ne misli kako su žrtve sporedna stvar, međutim presudno je da se naglasi kako ne bi bilo ubijenih u Varivodama da se prije toga nije dogodila Škabrnja; kako ne bi bilo ubijenih u Gospiću da se prije nije dogodio Vukovar. Stoga, da bi se postigla istinska katarza i vratio mir na ovim prostorima, nužno je da se jasno i nedvosmisleno utvrdi kako su zločini počinjeni od strane Hrvatske vojske bili sporadični i izolirani ekscesni slučajevi, dok smo s druge strane imali sustavnu zločinačku i okupatorsku politiku u službi stvaranja Velike Srbije. Inicijatori REKOM-a to očito nisu imali na umu. Izgleda kako je jedini cilj REKOM-a kao zajedničke inicijative niza civilnih udruga tj. interesnih skupina uskih partikularnih interesa,zapravo financiranje od strane države,Europske unije,Europske komisije, privatnih donatora i svih ostalih koji nasjednu na njihov lažni humanizam.
Iz ove Inicijative je sasvim jasno što se želi postići; želi se relativizirati Domovinski rat i pod krinkom brige za žrtve dovesti do zaključka kako su obje strane podjednako krive ze eskalaciju sukoba na ovim prostorima pri čemu će hrvati na kraju ipak ispasti malo više krivi. Odgovorni i domoljubno osviješteni hrvatski građani to ne smiju dopustiti. Pravo naroda na samoopredjeljenje uz nedvojbeno pravo na obranu od agresije, jedno je od najvažnjih kolektivnih prava. Pobjednici pišu povijest, a oni narodi koji svoju prošlost zaboravljaju riskiraju da im se ista ponovi, stoga nemojmo dozvoliti da ono što su naši djedovi,očevi i braća stekli pravednim obrambenim ratom naša generacija izgubi u miru, integracijom u neke nove ‘regione’.
Cro war generation
