Za ubojstvo u Zelengradu odgovorni su u zadarskom pravosuđu

Nije me ni najmanje iznenadila vijest da je Ivo (Jovo) Mitrović na smrt pretukao čovjeka. To je samo bilo pitanje vremena, a odgovornim smatram zadarsko pravosuđe koje ga je prije nekoliko godina oslobodilo krivnje i pustilo na slobodu, kaže Svetimir Brzoja zvani Škele, koji je prije 12 godina jedva preživio nakon što su ga Ivo Mitrović i petorica njegovih prijatelja šakama, nogama i metalnom palicom premlatili u njegovu kafiću. Mitrovićevo društvo pretjeralo je s alkoholom nakon čega su započeli praviti nered pa ih je Brzoja zamolio da odu. Kako su to odbili, pozvao je policiju. Upravo to njima je bio povod da se vrate i vičući s vrata “gdje ti je sada policija” nasrnu na njega i započnu ga tući. Nisu odustali ni nakon što je pao na pod i izgubio svijest, a kasnije su trojica, od ukupno šestorice napadača optužena.
Za premlaćivanje odgovorna šestorica

– Optužnicom su bili obuhvaćeni samo Mitrović Slavko i Ivica Šarić, inače otac i sin, a još trojica, Šime Katuša, Tomislav Milak i Stanko Mršić, pozvani su na sud samo kao svjedoci. Nakon toga, ova trojica su i osuđena i to Mitrović i stariji Šarić na četiri godine i devet mjeseci, a mlađi Šarić na četiri godine zatvora. Nakon toga Šarići su nešto i odležali u zatvoru, a Mitrović se počeo odmah služiti raznim pravnim trikovima i vezama tako da je u zatvoru proveo samo 15 dana po uhićenju što je apsurd – kaže Brzoja, no Mitrovićeva puštanja iz pritvora osobno se ne sjeća, jer je nakon napada puna 23 dana bio u komi. Život mu je, kaže, spasio dr. Ante Bljajić koji ga je operirao u zadarskoj bolnici nakon što je u operacijsku salu dovezen s prijelomom lubanje u predjelu sljepoočnice s utisnućem. Uslijedio je tada dug oporavak, a za posljedicu je imao trajnu nesposobnost za rad koja mu je tada, sa samo 42 godine utvrđena. Sud je Brzoju uputio u parnični postupak s napadačima zbog naknade štete, ali ni to do danas, 12 godina kasnije, još uvijek nije izrealizirao.

– Moj odvjetnik je postavio zahtjev za blokadom njihove imovine jer su sva trojica nakon što su proglašena krivim trebala solidarno isplatiti tu odštetu, međutim, sam sam kasnije došao do dokumenata iz kojih se vidi da je Stanko Šarić svoju imovinu darovnim ugovorom prebacio na sina Nikolu, a Mitrović na svog, tada još maloljetnog sina Željka. Pravosuđe je i tu zakazalo, a ponajviše kada su pravomoćnu presudu Vrhovnog suda na Županijskom sudu u Zadru kasnije osporili u odnosu na Ivu Mitrovića – kaže Brzoja dodajući kako je Mitrović uspio nekako dostaviti još neku dokumentaciju da se redovito liječi, da boravi u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da ima PTSP i slično zbog čega mu je dozvoljen ponovljeni postupak i kombinirano psihijatrijsko vještačenje. U novom sudskom postupku vještačenje novih vještaka osporilo je nalaze onih u prvom postupku pa je zbog njihovog zaključka da je u inkriminirano vrijeme on bio neubrojiv, ali da nije opasan ni za sebe, a ni za okolinu, pušten na slobodu.

Nije me ni najmanje iznenadila vijest da je Ivo (Jovo) Mitrović na smrt pretukao čovjeka. To je samo bilo pitanje vremena, a odgovornim smatram zadarsko pravosuđe koje ga je prije nekoliko godina oslobodilo krivnje i pustilo na slobodu, kaže Svetimir Brzoja zvani Škele, koji je prije 12 godina jedva preživio nakon što su ga Ivo Mitrović i petorica njegovih prijatelja šakama, nogama i metalnom palicom premlatili u njegovu kafiću. Mitrovićevo društvo pretjeralo je s alkoholom nakon čega su započeli praviti nered pa ih je Brzoja zamolio da odu. Kako su to odbili, pozvao je policiju. Upravo to njima je bio povod da se vrate i vičući s vrata “gdje ti je sada policija” nasrnu na njega i započnu ga tući. Nisu odustali ni nakon što je pao na pod i izgubio svijest, a kasnije su trojica, od ukupno šestorice napadača optužena.
Za premlaćivanje odgovorna šestorica

– Optužnicom su bili obuhvaćeni samo Mitrović Slavko i Ivica Šarić, inače otac i sin, a još trojica, Šime Katuša, Tomislav Milak i Stanko Mršić, pozvani su na sud samo kao svjedoci. Nakon toga, ova trojica su i osuđena i to Mitrović i stariji Šarić na četiri godine i devet mjeseci, a mlađi Šarić na četiri godine zatvora. Nakon toga Šarići su nešto i odležali u zatvoru, a Mitrović se počeo odmah služiti raznim pravnim trikovima i vezama tako da je u zatvoru proveo samo 15 dana po uhićenju što je apsurd – kaže Brzoja, no Mitrovićeva puštanja iz pritvora osobno se ne sjeća, jer je nakon napada puna 23 dana bio u komi. Život mu je, kaže, spasio dr. Ante Bljajić koji ga je operirao u zadarskoj bolnici nakon što je u operacijsku salu dovezen s prijelomom lubanje u predjelu sljepoočnice s utisnućem. Uslijedio je tada dug oporavak, a za posljedicu je imao trajnu nesposobnost za rad koja mu je tada, sa samo 42 godine utvrđena. Sud je Brzoju uputio u parnični postupak s napadačima zbog naknade štete, ali ni to do danas, 12 godina kasnije, još uvijek nije izrealizirao.

– Moj odvjetnik je postavio zahtjev za blokadom njihove imovine jer su sva trojica nakon što su proglašena krivim trebala solidarno isplatiti tu odštetu, međutim, sam sam kasnije došao do dokumenata iz kojih se vidi da je Stanko Šarić svoju imovinu darovnim ugovorom prebacio na sina Nikolu, a Mitrović na svog, tada još maloljetnog sina Željka. Pravosuđe je i tu zakazalo, a ponajviše kada su pravomoćnu presudu Vrhovnog suda na Županijskom sudu u Zadru kasnije osporili u odnosu na Ivu Mitrovića – kaže Brzoja dodajući kako je Mitrović uspio nekako dostaviti još neku dokumentaciju da se redovito liječi, da boravi u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da ima PTSP i slično zbog čega mu je dozvoljen ponovljeni postupak i kombinirano psihijatrijsko vještačenje. U novom sudskom postupku vještačenje novih vještaka osporilo je nalaze onih u prvom postupku pa je zbog njihovog zaključka da je u inkriminirano vrijeme on bio neubrojiv, ali da nije opasan ni za sebe, a ni za okolinu, pušten na slobodu.