Simpatične, slatke, prosječne visine, onako u “civilu” sestre Borović kao da takvom vanjštinom skrivaju svoje velike talente. Ali vrhunski rezultati ih odaju i predviđaju još svjetliju budućnost. Mlađa je viša, starija niža. Jedna je atletičarka, a druga košarkašica. Sitne su ali, čini se, dinamitne.
Dvadesetdvogodišnja Iva i šesnaestogodišnja Paola Borović rođene su Zadranke. Sport im kola u krvi, ali od malena nije bilo toliko predvidljivo u kojem će smjeru koja krenuti. Za Ivu još i da, s obzirom da se uvijek igrala s nekim loptama i sada igra za prvoligaša ŽKK Medveščak. Ali Paola se više igrala s barbikama, a sada je dvostruka prvakinja Hrvatske u troskoku.
– Od malena sam se igrala s nekim loptama. I kada se trebalo odlučiti što trenirati, razmišljala sam – nogomet je za muške, rukomet je grub, a odbojka spora. A i Zadar je grad košarke pa sam probala s košarkom. I dobro sam odlučila jer košarku jako volim. Počela sam u petom razredu osnovne škole i svake godine se penjala po jednu stepenicu više, priča Iva.
Počela je trenirati kod Gordane Ivković.
– Ona me naučila osnove košarke i usadila ljubav prema tom sportu. Onda je Marija Mazija to nadograđivala. Ona je odlična trenerica koja ima puno tehničko-taktičkog znanja i jako cijeni rad. Stvarno nije sve u talentu i kod Mazije smo to itekako naučile. Znalo se kada se radi, a kada se zafrkava, kaže Iva.
Uz puno odricanja, truda i discipline, Iva je na putu ostvarenja svog sna.
– Do kraja srednje škole sam igrala u KK Zadru, bila sam kapetanica. Onda sam u Zagrebu upisala Kineziološki fakultet. Sada sam na trećoj godini, a sljedeće godine me čeka odabir usmjerenja na fakultetu, a to će sigurno biti košarka. U Zagrebu sam prvo igrala u ŽKK Croatia 2006, prošle dvije godine u ŽKK Agram, a od ove sezone sam u Medveščaku i tamo sam najzadovoljnija do sada, kaže Iva koja inače igra na poziciji bek šutera.
Ekipa Medveščaka je ove godine u Hrvatskoj ligi za prvaka bila peta, a sudjelovala je i u ženskoj regionalnoj IWBL ligi.
– Nadam se i sljedeću sezonu ostati u Medveščaku i odraditi to još bolje. U Zadru nisam bila ništa plaćena, u Agramu sam imala neku vrstu stipendije, a ovdje su najbolji uvjeti, što se tiče novca, ali i svega ostalog. Ljudi su kvalitetniji, jako stručni, sigurno imaju najviše iskustva od svih onih s kojima sam dosad trenirala. I do sada sam igrala u prvoj ligi, ali osjeti se da je ovo profesionalniji, viši nivo, kaže Iva koja je bila najbolji strijelac svoje ekipe u hrvatskoj ligi.
