O čemu su privatno razgovarale Eva Braun i Clara Petacci u sjeni službenih susreta njihovih ljubavnika Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija, “oca” i “majke” fašizma, dvojice “roditelja” najvećega zla novije ere čovječanstva? Jesu li teme bile moda, kućni ljubimci, glazba, erotske fascinacije, pikanterije iz ložnica?
Dok su diktatori pretresali strategije i premjeravali svjetske zemljovide i ljudske sudbine, u kojoj su mjeri njihove priležnice bile inficirane moći svojih mužjaka, je li ih mučila savjest, jesu li htjele znati za sve, koliko su erosom utjecale na mentalne sklopove diktatora? Koliko su i same nesvjesno bile diktatorice, pa posredno pobile ljude samo zbog jedne loše noći i traljavog seksa…?
S tom su se mučnom i zahtjevnom temom na zadarskim kazališnim daskama uhvatile u koštac četiri žene: redateljica Jasna Ančić i glumice Žana Bumber (Eva Braun), Petra Težak (Clara Petacci) i Anica Kovačević (Vojnik) u kazališnoj predstavi “Velike diktatorice” (Summit) prema adaptiranom tekstu Roberta Davida MacDonalda, škotskoga pisca koji je “Summit” napisao još 1977. godine, kad je prvi put izveden.
Nakon 34 godine, premijera “Diktatorica” izvedena je u Hrvatskoj kazališnoj kući u Zadru na otvorenju 17. zadarskoga kazališnog ljeta. Među gledateljima, u početku željnih neočekivanoga gega i pošalice, vrlo je brzo nastupio muk, jer su glumice više od sat vremena isporučivale svu težinu mučnog MacDonaldova preispitivanja savjesti na još klimavim stubama ljudskog razvoja iz zvijeri prema čovjeku.
U kazališnoj igri punoj pretapanja likova, Hitlerova nesuđena supruga Eva Braun i Mussolinijeva putana Clara Petacci iz vlastitih likova demonski progovaraju kao Hitler i Mussolini osobno, a iz njih se opet utjelovljuju kao nacionalsocijalistička Njemačka i fašistička Italija. Zbog toga lezbijski klinč Eve i Clare na sceni neće biti erotski poljubac dviju žena, nego sladostrasno sjedinjenje dvaju zala iz kojega se rađa potpuni kaos, smrt i uništenje.
Iz krhkih i nesigurnih žena u kolektivnom ludilu progovaraju mučiteljice, a nacistički se vojnik u njihovim sadističkim rukama pretvara u seksualnu igračku, pa u djevojku prerušenu u muškarca, pa u homoseksualca, da bi na kraju završio kao progonjeni Židov u logoru. Vješala koja ih na kraju čekaju ne donose oslobađanje, jer “zastor se nikada ne spušta iza povijesnosti…”, a Chaplinovo “loptanje” Svijetom i dalje se nastavlja…
