Zadarski kuhar Artur Vaško prije dvije godine izdao je prvu europsku kuharicu na brajici s jelima od meda. Knjigu “Kuhajmo s medom” napisao je u suradnji sa zetom Đurom Priljevom, koji ima 80-postotno oštećenje vida, i na taj način sumirao svoje dugogodišnje bavljenje kulinarstvom i zetovo bavljenje pčelarstvom.
– Ideju za knjigu dobio sam kroz razgovore sa zetom Đurom koji se godinama profesionalno bavi pčelarstvom. Kako je med značajna stavka u našem obiteljskom jelovniku, kao kuhar sklon eksperimentiranju i novim okusima počeo sam ga kombinirati s raznim jelima. Godinu za godinom moja je radna bilježnica postajala sve bogatija receptima, a kako je zet slijepa osoba, došli smo na ideju prikupljena jela publicirati na brajici. Nakon završetka knjige, kontaktirali smo Sonju Frajtak iz Saveza slijepih, ravnateljicu hrvatske knjižnice slijepih u Zagrebu. U suradnji s njom kompletirali smo našu kuharicu za slijepe, govori nam Vaško.
Autor prve europske kuharice za slijepe s jelima od medom, što mu je potvrdila Sonja Frajtak, dodaje da je sve počelo zapravo još 90-tih godina u rodnoj mu Petrinji. Ratne strahote primorale su njegovu sestru i supruga joj u izbjeglištvo gdje su se sasvim slučajno počeli baviti pčelarstvom.
Od dvije do 120 košnica
– Sestra i zet su od Saveza slijepih na poklon dobili dvije košnice. S te dvije košnice krenuli su najprije praviti med za osobne potrebe. Pčelarstvo im se svidjelo te su tijekom tri godine s početnih dvije košnice došli do šezdeset košnica. Sve se to događalo u izbjeglištvu u Sisku. Po povratku u Petrinju nastavili su započeto i danas imaju 120 košnica. Zet se kao slijepa osoba teško mogao zaposliti, sestra također te su se upustili u profesionalno pčelarstvo. Kako sam ja od malena volio eksperimentirati u kuhinji, zbog čega sam i postao kuhar, počeo sam jelima, ne bih li pronašao novi okus, dodavati med koji su oni proizveli. Mislim da je u tom mom ekperimentiranju s medom svakako odlučujuću ulogu imao i moj posao u Dusseldorfu, gdje sam otišao raditi 1994. godine. Imao sam sreću što sam radio kod Nijemca, a ne kod našeg ugostitelja. Nijemci, za razliku od naših ugostitelja u Njemačkoj koji svoje lokale u najvećoj mjeri baziraju na ćevapčićima i balkanskim jelima, pridaju više važnosti kuhinji. Tu je zapravo intenzivnije započelo stavljanje meda u sve i svašta, bile su to i malo jače doze. Bilo je i neuspjeha i uspjeha. Do povratka u Petrinju već sam iza sebe imao popriličan broj prikupljenih recepata. Vrativši se, počeo sam proučavati sorte meda: livadni, lavandin, kestenov, njihove okuse, mirise, nastojeći vidjeti koji bi med najbolje išao uz određene namirnice. Petrinja je još u 19. st. bila poznata po medu. To su bili zapravo oni odlučujući koraci pred kompletiranje recepata i početak rada na knjizi, dodaje Vaško.
Od mladih dana vezan za slijepe
Brailleovo pismo se sasvim prirodno nametnulo s obzirom na to da se Vaško još od mladih dana vezao uz slijepe.
– Sa slijepima sam radio još kao mladić kada sam ih kao vodič vodio po planinama. Znam kakvi su to ljudi, koliko imaju snage i energije. Bez obzira na to što žive drukčijim načinom života, oni su puni života. Nevjerojatno je koliko oni imaju volje za životom, koliko je ta njihova energija snažnija nego u nas koji vidimo. Sjećam se jednog detalja s promocije knjige u Zagrebu. Spremili smo neka od jela za degustaciju pa sam, naravno, obilazio okupljene i pitao ih kakvog su okusa. Bio sam iznenađen kada su neke slijepe osobe od prve pogodile koja je vrsta meda u kojem jelu. To je nešto što čovjek doživi jedan put u sto godina. Osjetila slijepih osoba su tako izoštrena što je fascinantna činjenica. Njihova su nepca u stanju razlikovati vrste meda čak i onda kada su termički obrađeni i dodana u jelo s ostalim namirnicama. I ja bih htio imati nešto takvo u ustima, takav osjet okusa kao što oni imaju, kaže Vaško.
Nakon prezentacije Vaško je sva autorska prava za tiskanje na Brailleovom pismu prenio na Savez slijepih koji ima mogućnost tiskati knjigu koliko god bude zainteresiranih, a u planu je i zvučno izdanje, na CD-u.
– Došla je kriza i izostala je potpora nekih institucija iz kojih sam dobio obećanje da će stati iza projekta. U planu je bio i standardni crni tisak iza kojeg je trebao stati Grad Petrinja, no to je otpalo. Nakon toga, akciji se pridružio i predsjednik udruge zagrebačkih pčelara Damir Rogulja koji nam je obećao pronaći sponzore za tiskanje, ali i to je otpalo. Ovdje u Zadru, iako tu živim već 20 godina, također sam naišao na neke kočnice, da se tako izrazim. I to ne samo vezano za moje knjige. Zapravo, smatram da bi kulinarstvo u Zadarskoj županiji svakako trebalo više promovirati. I dok ljeti i imamo neka događanja, zimi nastupi zatišje. Evo, zadnje događanje na kojem sam bio su bili Dani štrukla, no ni to nije bilo u službi promocije kulinarstva već određenih tvrtki. Sve se svelo na to da se pozovu ljudi kako bi se reklamirali gotovi proizvodi. Gdje je tu promocija kulinarstva ako nam se serviraju zaleđeni njoki i štrukle, pita se Vaško.
Recepti s medom U kuharici se, između ostalih, mogu naći recepti za hladnu juhu od krastavaca s medom, slatko-kiselu juhu od kukuruza s medom, veprovinu u umaku od meda, kunića sa smokvama i medom, božićnu gusku s kestenjem i medom, patku s medom, finski medeno-voćni kruh, medeni puding od krupice..