Sve zadarske srednje škole imaju pravilnike, u kojima je naznačeno i kako bi se učenici trebali – ili ne bi trebali – odijevati za vrijeme boravka u školi. Takav pravilnik se u jednoj srednjoj školi, Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II., daje na potpis učeniku i roditelju, pa se problemi s obnaženim ramenima, „vidljivim” pupkom ili tangama koje na stražnjoj strani tijela „vire” iz traperica s niskim strukom, u toj školi ne očekuju.
– Imamo i mi takvih problema, nisu djeca dolaskom u prvi razred naše srednje škole bitno drukčija od ostalih „prvaša”, ali mi takve probleme uspješno rješavamo, i to u prvom redu za dobrobit takvih učenika, točnije učenica – kaže časna sestra Mirjam Gadža, pedagoginja u Gimnaziji Ivana Pavla II.. Od 230 učenika ove gimnazije, polovina su djevojke.
– Sve je to vrlo jednostavno: mi djecu odgajamo za život. Škola je i odgojna i obrazovna ustanova. Nitko ne dovodi u pitanje prikladno odijevanje kada se ide na plažu. Nećete tamo doći u večernjoj haljini, niti ćete u kazalište otići u kupaćem kostimu. Sasvim je, prema tome, logično da se i u školu dolazi primjereno odjeven.
Naši „prvaši” ponekad to ne poštuju, tada sa njima razgovaramo, zahtjevni smo, a ako se ponovi, takav učenik bude udaljen sa sata – kaže sestra Mirjam. Učenika se udalji sa sata kako bi otišao kući i presvukao se, a to vrijeme izbivanja s nastave bilježi se kao neopravdani sati.
– Kultura življenja podrazumijeva i kulturu ponašanja i odijevanja. Učimo mlade ljude da čuvaju svoje dostojanstvo i samopoštovanje, to je za život od velike važnosti – kazala je sestra Mirjam.
Cice, pupkovi i minice
Zadranka Mladenka Franković, majka djevojke koja je nedavno napustila školske klupe, kazala je da su u zadarskoj Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi sazivali roditeljske sastanke zbog nedolična odijevanja djevojaka.
– Razrednica nas je doslovno molila da bolje odijevamo našu djecu, dakako najviše djevojke. No znate li što sam ja tada upitala? Da mi kaže ime dućana u Zadru gdje ću svojoj curi kupiti majice koje pokrivaju pupak. Današnja moda je očajna, pa tako i ponuda u dućanima. Sa mnom su se složile mnoge majke – rekla je Mladenka Franković, koja kaže da su profesori u pravu kada tvrde da učenici u školu dolaze nedolično odjeveni.
– Ja sam o svojoj kćerki u tom smislu brinula, ali sam se po njezinoj školi nagledala „jedva pokrivenih cica”, otkrivenih pupkova i minica koje bi bile primjerene jedino za odlazak na plažu.
– Profesori su u pravu, oni su prisiljeni u učionici gledati takve djevojke, a to nikako nije u redu. To je izazivanje, pa maturantice su žene, trudnice u srednjoškolskim klupama više nisu rijetkost. Profesori su muškarci i po meni „dress code”, umjeren i razuman, u školama bi morao postojati – zaključila je mama Mladenka.
Pravilnik u kojemu se govori i o odijevanju postoji i u zadarskoj Medicinskoj školi Ante Kuzmanića, no ravnatelj Davor Vidaković, neočekivano i otvoreno, postavlja dodatno pitanje: – A kako se odijevaju profesorice u zadarskim srednjim školama?
– Oduvijek je pokazivanje vlastitim primjerom bilo najvažnije. Među zadarskim profesoricama ima provokativnih nastupa i odijevanja. Treba uvidjeti i tu stranu. Ne bi trebalo prstom upirati samo u učenice, već realno sagledati cijelu situaciju u pojedinoj školi – kazao je ravnatelj Vidaković, ne bježeći od činjenice da „postoji tendencija da je odjeća na učenicama sve kraća i da se sve više dijelova tijela izlaže pogledima”.
– Naša škola u tom smislu jest malo posebna, imamo nekakav „obiteljski imidž”, pa s takvim učenicama vrlo diskretno rješavamo problem. Nije potrebno pribjegavati rigoroznim metodama i zabranama. Djeca sasvim drukčije reagiraju kada im se pristupi toplo, ljudski, očinski. Strpljivošću sve dođe na svoje, tako to radimo u našoj školi – rekao je prof. Vidaković.
Svojevrsni rezime „pretjerano razgolićene mladosti” dao je zadarski socijalni pedagog dr. Zlatko Miliša, koji se godinama bavi problemima mladeži.
Ništa od zabrana
– Mladi će opstruirati sve pravilnike jer je stil odijevanja povezan sa stilom života. Istraživanja su pokazala da mladi najviše vjeruju vršnjacima, pa ako je neformalno odijevanje dio priznanja u društvu, oni će se oni tako i odijevati.
Najvažnije je biti primijećen i prihvaćen, što sličniji grupi. To se ne može spriječiti i zato ne vjerujem da se pravilnicima može nešto postići. To su smiješne priče, da se ta pojava može riješiti zabranama – rekao je dr. Miliša.
Supkulturne skupine, kao pankeri ili šminkeri, nezaustavljivi su trendovi u kojima mladi pronalaze svoj identitet i u skladu s tim i odjeću.
– Uzrok „nedolična” odijevanja je društveno priznanje i otpor prema autoritetu. No treba se bojati onoga što to pokazuje, a to je kriza autoriteta, roditeljskog i profesorskog – upozorio je dr. Miliša.