Nositelj HSLS-ove liste za devetu izbornu jedinicu Dražen Budiša gostovao je u emisiji u sklopu predizbornog predstavljanja lista na Radiju 057. Predstavio je kandidate s liste broj 11, te je odgovarao je na pitanja vezano za HSLS i njihov slogan „Drukčija Hrvatska je moguća”.
Dražen Budiša u politici je 43 godine, prvi politički istup imao je 1968. godine, 1971. godine bio je jedan od lidera studentskog pokreta, bio je više puta saborski zastupnik, te član Vlade zadužen za zadarsko i šibensko područje.
– Liste smo sastavljali po drugim kriterijima, ali kada smo ju sastavili zaključili smo da imamo člana ratne vlade te sedam dragovoljaca Domovinskog rata i nositelja Spomenice.Vjerujem da je po tome ova lista jedinstvena, to su ljudi koji su znali braniti Hrvatsku kada je bilo potrebno, u vrijeme Domovinskog rata, a su sada ljudi koji znaju da se Hrvatska čuva i brani radom, razvojem i razvitkom, rekao je na početku razgovora Dražen Budiša.
Dolazimo do vašeg programa, iskusan ste političar, imali ste priliku biti na vlasti i u oporbi. Država nije u sjajnoj situaciji, nezaposlenost je najveći problem, ni ljudsko dostojanstvo, na žalost, nije na visokoj razini, koji su prvi potezi kojima mislite izvući Hrvatsku iz krize, što ćete poduzeti?
Kada je u pretkampanji u Splitu poduzetnicima podijeljen naš program sa programima svih drugih stranaka, a poduzetnici nisu znali čiji su programi, naš je program dobio najviše ocjene. Program HSLS-a, koji je dobio veliku potporu u stručnim krugovima, nije popularan program. Ono što mi predlažemo nije niti lako za čuti. HSLS-ov program polazi od realnog sagledavanja situacije, u gospodarskom programu nudimo rješenja koja se bitno razlikuju od ostalih – to je politika tzv. „bolnih rezova”. Polazimo od toga da dosadašnji model u Hrvatskoj iscrpio, da se više ne možemo zaduživati i na taj način financirati, Hrvatska je dosegnula dug od 47 milijardi eura duga, a to je otprilike tri puta više nego je Jugoslavija bila dužna kada se raspala. Svaki građanin dužan je 10 000 eura, ne računajući njegov privatni dug.
I na ovaj način to više ne ide. Iz drugih političkih stranaka govore da se Hrvatskoj upalila „crvena lampica”, da su već sada kamate za buduća zaduživanja sedam posto. Hrvatska sa svojim gospodarstvom ne može podnijeti ovu potrošnju koju imamo i zato je nužan zaokret u smanjivanju državnih troškova, u smanjivanju proračuna i javne potrošnje, rasterećenju rada. Izgubili smo 150 000 radnih mjesta u poduzetništvu i obrtima, a ne u državnim službama, u zadnjih nekoliko godina, i jedino ih tu možemo vraćati i na taj način rješavati problem nezaposlenosti sa stimulacijama. Jedna od mjera je oslobađanje
od plaćanja doprinosa za novozaposlene. Ali prije svega to je rasterećivanje rada, poreznih presija, dakle, naša fiskalna politika je takva da smo nekonkurentni i dok ne napravimo zaokret ka jeftinijoj državi, neće biti toga gospodarskog i društvenog zaokreta. Jedina proračunska stavka koju treba dizati u budućem razdoblju, a druge ne, je izdvajanje za obrazovanje i znanost, jer tu u velikoj mjeri zaostajemo za Europskom unijom. Samo dva posto ljudi je u programu osposobljavanja za odrasle u Hrvatskoj u odnosu na dvadeset posto u prosjeku u zemljama Europske unije. Jedna trećina studenata završi fakultet, svega sedam posto u redovnom roku a često oni koji završe fakultet dođu sa znanjima, koja nisu primjerena potrebama gospodarstva. Zalažemo se za uvođenje jedinstvene porezne stope od 23 posto PDV-a kao što je danas ali i stope na dohodak od 23 posto i na dobit, s tim da reinvestiranu dobit ne bismo oporezivali. Predlažemo i da se poveća neoporezivi dio plaća sa 1 800 na 3 000 kuna. Zalažemo se za smanjivanje državne uprave i samouprave. Zalažemo se i za ukidanje županija.
Bilo bi dobro da to malo pojasnite, s obzirom da su mnogi osjetljivi na to. Zašto ste zauzeli takav stav?
Mislimo smo svjesni toga da su se ljudi već na neki način suživjeli sa županijama. Nije svugdje ta psihološka veza snažna, možda u Zadarskoj županiji jest snažnija nego negdje drugdje. Nemamo mi ništa protiv županija, samo smatramo da je takva organizacija preveliki trošak za Hrvatsku. Manje-više sve stranke, možda samo osim vladajuće, su se zalagale za to, a kada su procijenili da to građani ne prihvaćaju dobro, prestali su govoriti o tome, a mi nismo prestali govoriti. Zadnjih deset godina u županijama se zapošljavaju ljudi deset posto svake godine, a mi smo samo u realnom sektoru izgubili 150 000 radnih mjesta. Već je broj zaposlenih dosegao razinu koja je skoro kao u 430 općina u Hrvatskoj. Mislim da je Hrvatska u zadnjih 60-tak godina promijenila svoj teritorijalni ustroj deset puta. Ali kada se kaže da bi Zadar prestao biti regionalni centar, to je bez ikakve osnove, jer znate nije status županijskog središta onaj koji gradu osigurava razvitak jer i Šibenik i Zadar su sjedišta svojih županija, pa mi u zadnjih desetak, petnaest godina uočavamo veliku razliku u razvitku. Županije će biti ukinute, ja sam uvjeren, i to neće učiniti HSLS, jer neće imati takvu političku moć, ali to je doći jednom na dnevni red. Ali kada govorimo o radovima, zanemaruje se da HSLS govori i o preraspodjeli sredstava između državnog proračuna i jedinica lokalne samouprave, sada je omjer 92% u državnom proračunu i samo 8 % jedinicama lokalne samouprave, to treba mijenjati na odnos 20 prema 80, a onda za jedno petnaestak godina na 70 i 30 % što bi bilo idealno. Prema tome HSLS se ne zalaže za smanjivanje nego, naprotiv, za povećanje samouprave i decentralizaciju Hrvatske, a mnoge funkcije koje imaju županije preuzet će gradovi i bit će pet teritorijalnih jedinica.
Što će biti sa zaposlenima u županijama?
Jedan dio ljudi bi se zaposlio u gradovima, koji bi preuzeli neke od funkcija županije. Ali se smanjivati broj službenika u državnim službama mora. Međutim, tu ima nekoliko modela, jedan od njih je dva naprama jedan, dakle kada dvoje ljudi ode u mirovinu, prima se jedan i tako se broj smanjuje. Treba nam jeftina država. Bitna je poruka: država je za to da čuva narodni suverenitet, da čuva ustavni poredak, ali država nije da uzdržava građane, moramo mijenjati taj mentalitet. Naravno, oni koji ne mogu, uvijek moraju biti pomognuti, ali moramo se oslobađati tog mentaliteta i voditi računa da izlazak iz krize ovisi o proizvodnom dijelu Hrvatske.
Kako to postići?
To znači poduzetnika, obrtnika pomagat sa različitim stimulansima i povlasticama.
Što je sa radom „na crno”?
Treba ga svesti na najmanju moguću mjeru. To je, u teškoj gospodarskoj situaciji, jedan socijalni ventil, s obzirom na veliki broj zaposlenih na crno, jer moramo voditi računa o tome da radom na crno nekada propadaju i oni koji tako ne rade jer se stvara konkurencija, koju, oni koji ispunjavaju porezne obveze, ne mogu izdržati. Uglavnom, najvažnije je vratiti onih 150 000 koji su u realnom sektoru izgubili posao. Mislim da je postalo dio opće svijesti da imamo državu čiji aparat ne može izdržati ovo gospodarstvo i ovu produktivnost. Posve otvoreno govorimo, mi ne radimo dovoljno, mi živimo loše, ali još uvijek živimo iznad svojih mogućnosti. Razdoblje koje dolazi bit će teško. Ne treba očekivati veliku promjenu nakon ovih izbora. A paradoks je da buduća vlada ako želi biti uspješna mora biti nepopularna.
Obično ljudi kažu da je možda nekada jednostavnije i ljepše čuti laž nego istinu. Kako ćete se s tim nositi?
Ako pobjedi politička grupacija koja ne govori istinu a morat će provoditi mjere koje su nepopularne, imamo vlast koja ima legalitet, ali nema legitimitet. I onda se ona suočava sa nezadovoljstvom pa i mogućim socijalnim nemirima. Kada je HSLS u pitanju, ta opasnost ne postoji. Mogli smo reći, povećat ćemo plaće za dvadeset posto, socijalne naknade, povećat ćemo mirovine. Ali nećemo, to se neće dogoditi. Moramo očekivati i veće teškoće i narod pripremiti, vidite što se događa u našem okruženju, u Europskoj uniji. Može biti i gore za stanovito vrijeme, da bi se počelo hrvatsko gospodarstvo oporavljati. A to neće biti nakon 4. prosinca. Najgora su laka obećanja i brza rješenja. Ovaj zaokret nije za godinu ili dvije nego je to zaokret u modelu, s kojim se Hrvatska razvijala u zadnjih dvadesetak godina. Ne možemo se više razvijati inozemnim zaduživanjima, rasprodavati nacionalno bogatstvo, koje je još ostalo, koje nismo rasprodali, moramo poticati zapošljavanje, fleksibilizirati Zakon o radu. Naša je poruka: liberalni kapitalizam ima nedostataka, ali nema efikasnijeg društvenog modela, nego socijalno tržišno privređivanje. Nije u Hrvatskoj u krizi liberalni kapitalizam nego jedan model gospodarskog razvitka, koji se dobrim dijelom temeljio na državi. Dakle, ono što ne postoji, ne može biti ni u krizi. Mi se moramo vratiti temeljnim vrijednostima radu, stvaralaštvu, poduzetništvu, efikasnoj i jeftinoj državi, jednakosti građana, zaštiti ljudskih prava itd. Također je važna nadzorna funkcija, koja je bila potpuno zanemarena. Računa se da smo do sada opljačkani 11 milijardi kuna, dakle naša država mora biti puno jasnija, moramo stvoriti mehanizme da ono što se događalo u Hrvatskoj više nikada ne bude moguće.
Koja bi bila vaša poruka biračima?
Glasajte za listu broj 11, za HSLS.