Na jedno od najmoćnijih mjesta na javnoj televiziji, ono glavnog urednika HTV-a, sjeo je Bruno Kovačević, dosadašnji urednik sportskog programa televizije. Kovačević je imenovan u najosjetljivije vrijeme – dolaze izbori, protiv HDZ-a će, pišu mediji, uskoro biti podignuta optužnica, slijedi referendum o EU-u…
O svemu tome na idirektan i direktan način javnost će usmjeravati i Kovačević na televiziji koja, iako joj gledanost zadnjih godina pada, i dalje ima i te kakvog utjecaja na javno mnijenje.
Kojim smjerom će sada krenuti HTV? Čiji je eksponent Kovačević i tko su mu pokrovitelji? Je li novi urednik preveliki konzervativac, sklon tradicionalnim vrijedostima? Koga će propagirati, a koga kritizirati? Sve su to pitanja koja se proteklih dana postavljaju na hodnicima HTV-a.
S Kovačevićem smo razgovarali u nedjelju posljepodne, u pauzi između desetak sastanaka koje je odradio taj dan.
SD: Vidim, već ste žestoko kreuli, od jutra do večeri ste na HTV-u?
– U četvrtak sam izabran, a u petak sam već održao brojne sastanke. Tu sam i cijelu subotu, nedjelju. Ovo će biti moj najveći životni i poslovni izazov.
Opomene, sankcije…
SD: Prvi koraci?
– Okupit ću sve urednike i jasno ću im reći da je gotovo s dosadašnjim načinom rada. Svi moraju biti na dispoziciji od devet sati ujutro do 17 sati popodne, bez iznimke. Neće više biti moguće, na primjer da netko radi godinama dokumentarni film koji se može snimiti u nekoliko mjeseci. Ukoliko netko jednom odbije zadatak, ide opomena pred otkaz, a za svako naredno odbijanje idu sankcije. To su samo neke točke, od njih 200, koje su spomenute u mom programu, a koje bih želio provesti u prvih šest mjeseci.
SD: Sankcije tipa?
– Premještaj u drugo odjeljenje, smanjivanje plaće, a potom, ako i dalje bude otpora radu, slijedi otkaz.
SD: Novinari nemaju radno vrijeme – mjeri im se učinak, a ne koliko su sati sjedili za stolom.
– Točno, ali je nemoguće da od 140 sati tjedno neki dođu na posao samo 35 sati. Novinari će imati fleksibilno radno vrijeme, ali svaki urednik će morati znati gdje mu se nalaze ljudi i uvijek će biti na dispoziciji. Novinarima ćemo prvenstveno ocjenjivati kvalitetu.
SD: Znači bit će velikih promjena na televiziji?
– Da, neke stvari ćemo mijenjati iz temelja. Doći će novi ljudi, jer neki rade loše.
SD: Konkretno što ćete mijenjati, dajte neka imena…
– Sve ćemo raditi da bismo vratili gledanost na one pozicije otprije pet i više godina. Misija nam je vratiti i Dnevniku nekadašnji utjecaj.
SD: Za Vas kažu da naginjete, u političkom smislu, udesno?
– Ne volim takvo etiketiranje. Ja sam domoljub, a prema svim političkim opcijama ću imati jednak odnos.
SD: Bliski ste s HDZ-om?
– Moja bivša žena je bila član HDZ-a, ali ja nisam ni u kakvom odnosu ni s tom ni s jednom drugom strankom. Ja sam apolitičan, a prije svega profesionalac.
SD: Novinari su već rekli da su osjetili pritisak, posebice kada ste uvijeno kritizirali urednike Dnevnika koji su objavili prilog u kojem se pustila snimka razgovora Tuđman – Dedaković, te se aludiralo da bivšeg predsjednika baš i nije bilo briga za djecu i Vukovarce tijekom rata.
– Nisam nikoga kritizirao. Ja sam rekao na prezentaciji programa u četvrtak da nisam toliko naivan da ne znam zašto je taj prilog izašao u javnost baš na 20. obljetnicu Ovčare.
SD: Što ste time mislili?
– Dovoljno ste pametni da sami zaključite.
SD: Osobno mislim da je kolega Hrvoje Zovko napravio odličan posao, a vi ga kritizirate. I što ima veze što je objavljeno na obljetnicu, u to vrijeme se i treba baviti takvim kontroverzama, neka se vidi da je grad ostavljen da umre.
– Nisam ni riječ rekao o kolegi Zovku i nisam nikoga kritizirao. Rekao sam da će svaka istinita i provjerena informacija biti objavljena.
SD: Prema anketama, koliko će Lesarovi laburisti dobiti u Saboru?
– Ne znam zašto je to bitno za intervju. Vidjet ćemo 4.12.
SD: Pa uređujete cijeli program, a informativni je najvažniji dio HTV-a. Za vas mi vaši kolege kažu da ste se ‘kalili’ u sportskoj redakciji, a politika vam baš i nije bila u fokusu.
– Priznajem, nije mi bila u primarnom fokusu, ali politiku pratim i zanima me. Prošao sam sve stepenice, od sportskog, zabavnog do stotina priloga u informativnom programu, a snimio sam i dva izuzetno gledana dokumentarna filma.
SD: Zamjeraju vam i što želite dovesti neke nove ljude na HTV, a s televizije, poručila je Uprava, trebaju otići stotine?
– Televiziju treba osvježiti, poneki su ljudi umorni, to se doista vidi i na ekranu. Neće to biti neka velika zapošljavanja, najviše desetak osoba iz hrvatskih medija.
SD: U medijima su vas prozvali prije šest godina i zbog prijekora košarkašima koji nisu zbog bolesti i drugih spriječenosti igrali za reprezentaciju. Prozvali ste ih za neku vrstu izdaje jer se nisu odazvali izborniku.
– Da, tada sam rekao da su neki ginuli za zemlju, a oni ne mogu igrati za našu državu i zastavu. To je uvijek pitanje časti i ponosa. Ne vidim u čemu sam pogriješio jer evo recimo Amerikanci u svojim sportskim kampovima dižu i spuštaju zastavu, te sviraju himnu svaki dan. Nije se radilo o bolesti košarkaša, već o odbijanju igranja za nacionalnu reprezentaciju.
SD: Elizabeta Gojan, predsjednica ogranka HND-a na televiziji, nije baš zadovoljna vašim programom i izborom?
– To je njezino pravo. Pokušat ću je vrlo brzo razuvjeriti. Imam izuzetno puno snage i želja mi je da televiziju izvučemo iz depresije te podignemo kvalitetu programa i gledanost u optimalnom roku.
SD: Gojan kaže i da ste uvrijedili sve djelatnike jer ste ih prozvali za lijenost?
– Nemam sluha za ljude koji ne dolaze na posao, a dobivaju plaću. Ako su takvi povrijeđeni, to razumijem i to je dobar razlog da se netko uvrijedi, pogotovo ako je do sada dobivao plaću, a ništa nije radio. Takvi su prvi u redu za smanjivanje plaća i druge sankcije.
SD: Tko su vam novinarski uzori?
– U svijetu sporta Mićo Dušanović, Boris Mutić i Ivica Blažičko, a općenito Goran Milić i Mirjana Rakić.
SD: Kolika će vam biti plaća?
– O tome, vjerujte, nisam mislio.
– Bilo je boljih kandidata od njega. Kada slušamo njegov program, vidimo da je njemu najbitnije tko će i kada dolaziti na posao. Glavni urednik nije portir. Ali kad već povlači to, ja bih njega pitala kad on dolazi? Sigurno ne stiže na posao kao ja – u osam. A bogme ni u devet. Ali ta rasprava oko radnog vremena je besmislena, novinar nema satnicu, nije to uredski posao. Učinak se vidi na obavljenim prilozima.
Slažem se s izjavom da ima nekih koji bi mogli više raditi, ali paušalno govoriti da su na HTV-u svi lijeni je uvredljivo za sve – kaže Gojan, navodeći da je Kovačević za glavnog urednika prošao ‘kroz ušicu igle’.
– Kad su pitali kreativni dio HTV-a, dakle novinare i urednike, hoće li ga podržati kao glavnog urednika, njih 52 posto se izjasnilo da hoće. Na vijeću je samo šest od 11 vijećnika bilo za njega. Imao je puno sreće, a sreću želim i nama s takvim programom koji je predstavio Kovačević. Zanimljivo je da za glavnog urednika Hrvatskog radija nije prošao Vladimir Kumbrija, dugogodišnji profesionalac koji je dobio čak 75 posto podrške, 23 posto više od Kovačevića. I zašto on nije prošao? Očito nije podoban i nije imao lobiste kao Kovačević – kaže Gojan.
Na jedno od najmoćnijih mjesta na javnoj televiziji, ono glavnog urednika HTV-a, sjeo je Bruno Kovačević, dosadašnji urednik sportskog programa televizije. Kovačević je imenovan u najosjetljivije vrijeme – dolaze izbori, protiv HDZ-a će, pišu mediji, uskoro biti podignuta optužnica, slijedi referendum o EU-u…
O svemu tome na idirektan i direktan način javnost će usmjeravati i Kovačević na televiziji koja, iako joj gledanost zadnjih godina pada, i dalje ima i te kakvog utjecaja na javno mnijenje.
Kojim smjerom će sada krenuti HTV? Čiji je eksponent Kovačević i tko su mu pokrovitelji? Je li novi urednik preveliki konzervativac, sklon tradicionalnim vrijedostima? Koga će propagirati, a koga kritizirati? Sve su to pitanja koja se proteklih dana postavljaju na hodnicima HTV-a.
S Kovačevićem smo razgovarali u nedjelju posljepodne, u pauzi između desetak sastanaka koje je odradio taj dan.
SD: Vidim, već ste žestoko kreuli, od jutra do večeri ste na HTV-u?
– U četvrtak sam izabran, a u petak sam već održao brojne sastanke. Tu sam i cijelu subotu, nedjelju. Ovo će biti moj najveći životni i poslovni izazov.
Opomene, sankcije…
SD: Prvi koraci?
– Okupit ću sve urednike i jasno ću im reći da je gotovo s dosadašnjim načinom rada. Svi moraju biti na dispoziciji od devet sati ujutro do 17 sati popodne, bez iznimke. Neće više biti moguće, na primjer da netko radi godinama dokumentarni film koji se može snimiti u nekoliko mjeseci. Ukoliko netko jednom odbije zadatak, ide opomena pred otkaz, a za svako naredno odbijanje idu sankcije. To su samo neke točke, od njih 200, koje su spomenute u mom programu, a koje bih želio provesti u prvih šest mjeseci.
SD: Sankcije tipa?
– Premještaj u drugo odjeljenje, smanjivanje plaće, a potom, ako i dalje bude otpora radu, slijedi otkaz.
SD: Novinari nemaju radno vrijeme – mjeri im se učinak, a ne koliko su sati sjedili za stolom.
– Točno, ali je nemoguće da od 140 sati tjedno neki dođu na posao samo 35 sati. Novinari će imati fleksibilno radno vrijeme, ali svaki urednik će morati znati gdje mu se nalaze ljudi i uvijek će biti na dispoziciji. Novinarima ćemo prvenstveno ocjenjivati kvalitetu.
SD: Znači bit će velikih promjena na televiziji?
– Da, neke stvari ćemo mijenjati iz temelja. Doći će novi ljudi, jer neki rade loše.
SD: Konkretno što ćete mijenjati, dajte neka imena…
– Sve ćemo raditi da bismo vratili gledanost na one pozicije otprije pet i više godina. Misija nam je vratiti i Dnevniku nekadašnji utjecaj.
SD: Za Vas kažu da naginjete, u političkom smislu, udesno?
– Ne volim takvo etiketiranje. Ja sam domoljub, a prema svim političkim opcijama ću imati jednak odnos.
SD: Bliski ste s HDZ-om?
– Moja bivša žena je bila član HDZ-a, ali ja nisam ni u kakvom odnosu ni s tom ni s jednom drugom strankom. Ja sam apolitičan, a prije svega profesionalac.
SD: Novinari su već rekli da su osjetili pritisak, posebice kada ste uvijeno kritizirali urednike Dnevnika koji su objavili prilog u kojem se pustila snimka razgovora Tuđman – Dedaković, te se aludiralo da bivšeg predsjednika baš i nije bilo briga za djecu i Vukovarce tijekom rata.
– Nisam nikoga kritizirao. Ja sam rekao na prezentaciji programa u četvrtak da nisam toliko naivan da ne znam zašto je taj prilog izašao u javnost baš na 20. obljetnicu Ovčare.
SD: Što ste time mislili?
– Dovoljno ste pametni da sami zaključite.
SD: Osobno mislim da je kolega Hrvoje Zovko napravio odličan posao, a vi ga kritizirate. I što ima veze što je objavljeno na obljetnicu, u to vrijeme se i treba baviti takvim kontroverzama, neka se vidi da je grad ostavljen da umre.
– Nisam ni riječ rekao o kolegi Zovku i nisam nikoga kritizirao. Rekao sam da će svaka istinita i provjerena informacija biti objavljena.
SD: Prema anketama, koliko će Lesarovi laburisti dobiti u Saboru?
– Ne znam zašto je to bitno za intervju. Vidjet ćemo 4.12.
SD: Pa uređujete cijeli program, a informativni je najvažniji dio HTV-a. Za vas mi vaši kolege kažu da ste se ‘kalili’ u sportskoj redakciji, a politika vam baš i nije bila u fokusu.
– Priznajem, nije mi bila u primarnom fokusu, ali politiku pratim i zanima me. Prošao sam sve stepenice, od sportskog, zabavnog do stotina priloga u informativnom programu, a snimio sam i dva izuzetno gledana dokumentarna filma.
SD: Zamjeraju vam i što želite dovesti neke nove ljude na HTV, a s televizije, poručila je Uprava, trebaju otići stotine?
– Televiziju treba osvježiti, poneki su ljudi umorni, to se doista vidi i na ekranu. Neće to biti neka velika zapošljavanja, najviše desetak osoba iz hrvatskih medija.
SD: U medijima su vas prozvali prije šest godina i zbog prijekora košarkašima koji nisu zbog bolesti i drugih spriječenosti igrali za reprezentaciju. Prozvali ste ih za neku vrstu izdaje jer se nisu odazvali izborniku.
– Da, tada sam rekao da su neki ginuli za zemlju, a oni ne mogu igrati za našu državu i zastavu. To je uvijek pitanje časti i ponosa. Ne vidim u čemu sam pogriješio jer evo recimo Amerikanci u svojim sportskim kampovima dižu i spuštaju zastavu, te sviraju himnu svaki dan. Nije se radilo o bolesti košarkaša, već o odbijanju igranja za nacionalnu reprezentaciju.
SD: Elizabeta Gojan, predsjednica ogranka HND-a na televiziji, nije baš zadovoljna vašim programom i izborom?
– To je njezino pravo. Pokušat ću je vrlo brzo razuvjeriti. Imam izuzetno puno snage i želja mi je da televiziju izvučemo iz depresije te podignemo kvalitetu programa i gledanost u optimalnom roku.
SD: Gojan kaže i da ste uvrijedili sve djelatnike jer ste ih prozvali za lijenost?
– Nemam sluha za ljude koji ne dolaze na posao, a dobivaju plaću. Ako su takvi povrijeđeni, to razumijem i to je dobar razlog da se netko uvrijedi, pogotovo ako je do sada dobivao plaću, a ništa nije radio. Takvi su prvi u redu za smanjivanje plaća i druge sankcije.
SD: Tko su vam novinarski uzori?
– U svijetu sporta Mićo Dušanović, Boris Mutić i Ivica Blažičko, a općenito Goran Milić i Mirjana Rakić.
SD: Kolika će vam biti plaća?
– O tome, vjerujte, nisam mislio.
– Bilo je boljih kandidata od njega. Kada slušamo njegov program, vidimo da je njemu najbitnije tko će i kada dolaziti na posao. Glavni urednik nije portir. Ali kad već povlači to, ja bih njega pitala kad on dolazi? Sigurno ne stiže na posao kao ja – u osam. A bogme ni u devet. Ali ta rasprava oko radnog vremena je besmislena, novinar nema satnicu, nije to uredski posao. Učinak se vidi na obavljenim prilozima.
Slažem se s izjavom da ima nekih koji bi mogli više raditi, ali paušalno govoriti da su na HTV-u svi lijeni je uvredljivo za sve – kaže Gojan, navodeći da je Kovačević za glavnog urednika prošao ‘kroz ušicu igle’.
– Kad su pitali kreativni dio HTV-a, dakle novinare i urednike, hoće li ga podržati kao glavnog urednika, njih 52 posto se izjasnilo da hoće. Na vijeću je samo šest od 11 vijećnika bilo za njega. Imao je puno sreće, a sreću želim i nama s takvim programom koji je predstavio Kovačević. Zanimljivo je da za glavnog urednika Hrvatskog radija nije prošao Vladimir Kumbrija, dugogodišnji profesionalac koji je dobio čak 75 posto podrške, 23 posto više od Kovačevića. I zašto on nije prošao? Očito nije podoban i nije imao lobiste kao Kovačević – kaže Gojan.
