Oko 70 % europskog stanovništva za potrebe vodoopskrbe koristi podzemne vode, no postotak onih koji su svjesni ugroženosti tih izvora znatno je manji, o čemu svjedoče brojni primjeri s terena s kojim se uglavnom susreću speleolozi, rečeno je na predavanju “Onečišćenje krških podzemnih voda”, kojeg su u utorak u Gradskoj knjižnici Zadar održali članovi Speleološke udruge Zadar pri Hrvatskom planinarskom društvu Paklenica, a u sklopu ovogodišnjih Eko dana Prirodoslovno-grafičke škole.
Biološki nerazgradiv i kancerogen
Mladi speleolozi Andrea Deklić i Krešimir Samodol nazočne su upoznali s posljedicama direktnog i indirektnog onečišćenja kojemu su izložene špilje i jame na krškom području, a poglavito na području Velebita, Bukovice i Ravnih kotara.
– Vrlo često se dogodi da pri ulasku u neku špilju ili jamu pronađemo oružje i eksplozivna sredstva iz Domovinskog rata, a tada moramo u pomoć zvati pirotehničare. Taj otpad ne samo da može biti smrtonosan za osobu koja dođe u kontakt s njim nego je i biološki nerazgradiv i kancerogen, rekao je Deklić.
Odbačene perilice rublja ili štednjaci postali su gotovo uobičajeni primjerci otpada na kakav speleolozi svako malo nailaze, a smatraju da je i lokalna samouprava dijelom odgovorna za to što odvoz glomaznog, čak i kućanskog, otpada nije dobro organiziran, kazao je Deklić istaknuvši da je posebno opasno odlaganje klaoničkog otpada ili uginule stoke. Pokazao je vrlo šokante fotografije životinjskih trupala kako se raspadaju u jamama.
– Pogotovo je opasno kada ljudi uginulu stoku bace u jamu u kojoj ima vode. Naime, ta voda vrlo vjerojatno izvire nekoliko desetaka metara dalje. Izletnici će vidjeti lijepi mali i bistri izvor u kamenu te napuniti boce vodom koja će nakon sat ili dva početi užasno smrdjeti. Vrlo je vjerojatno da se tom vodom opskrbljuje i osoba koja je stoku bacila u vodu, rekao je Deklić te dodao kako je problem neriješene kanalizacijske mreže također vrlo pristutan, a crne jame su jedan od najopasnijih zagađivača, pogotovo ako su izgrađene svega nekoliko metara od bunara.
I Golubinka izložena zagađenju
– O deponijima neću niti govoriti. Na području Zadarske županije do danas je izbrojano 256 ilegalnih deponija, ali ta je brojka možda i dvostruko veća. Čak je i izvor Golubinka, s kojeg se napaja Zadar, izložen zagađenjima, a u mjerenjima iz 2000. godine pronađeni su sulfati i fosfati, rekao je Andrea Deklić.
Zadarski speleolozi stalno i u okviru svojih mogućnosti, provode edukaciju u područnim školama i vrtićima na području Benkovca i Obrovca, a na seminarima i kongresima na kojima sudjeluju često ističu probleme s kojima se susreću, i to uglavnom administrativne prirode. Naime, svaki put kada žele istražiti neku špilju ili jamu ili provesti neka nova mjerenja, od raznih institucija trebaju ishoditi na desetke dozvola, što zna potrajati i danima.
– Smiješno je, a možda i žalosno, što zapravo jedino mi speleolozi otkrivamo taj podzemni svijet i spomenike koje je priroda sama napravila, a onda od državnih institucija moramo tražiti dozvole. Osjećamo se da nas tretiraju kao osobe koje će uništiti te jame i špilje, a zapravo jedino mi znamo situaciju na terenu. Kada provedemo akciju čišćenja u kojoj iz jame izvučemo 7 ili 14 kubika smeća, nitko nam ni ne kaže hvala. Ali ništa čudno, nitko ne pomaže ni Gorsku službu spašavanja pa nas ne čudi što smo i mi zapostavljeni, s pravom su se požalili speleolozi.
Oko 70 % europskog stanovništva za potrebe vodoopskrbe koristi podzemne vode, no postotak onih koji su svjesni ugroženosti tih izvora znatno je manji, o čemu svjedoče brojni primjeri s terena s kojim se uglavnom susreću speleolozi, rečeno je na predavanju “Onečišćenje krških podzemnih voda”, kojeg su u utorak u Gradskoj knjižnici Zadar održali članovi Speleološke udruge Zadar pri Hrvatskom planinarskom društvu Paklenica, a u sklopu ovogodišnjih Eko dana Prirodoslovno-grafičke škole.
Biološki nerazgradiv i kancerogen
Mladi speleolozi Andrea Deklić i Krešimir Samodol nazočne su upoznali s posljedicama direktnog i indirektnog onečišćenja kojemu su izložene špilje i jame na krškom području, a poglavito na području Velebita, Bukovice i Ravnih kotara.
– Vrlo često se dogodi da pri ulasku u neku špilju ili jamu pronađemo oružje i eksplozivna sredstva iz Domovinskog rata, a tada moramo u pomoć zvati pirotehničare. Taj otpad ne samo da može biti smrtonosan za osobu koja dođe u kontakt s njim nego je i biološki nerazgradiv i kancerogen, rekao je Deklić.
Odbačene perilice rublja ili štednjaci postali su gotovo uobičajeni primjerci otpada na kakav speleolozi svako malo nailaze, a smatraju da je i lokalna samouprava dijelom odgovorna za to što odvoz glomaznog, čak i kućanskog, otpada nije dobro organiziran, kazao je Deklić istaknuvši da je posebno opasno odlaganje klaoničkog otpada ili uginule stoke. Pokazao je vrlo šokante fotografije životinjskih trupala kako se raspadaju u jamama.
– Pogotovo je opasno kada ljudi uginulu stoku bace u jamu u kojoj ima vode. Naime, ta voda vrlo vjerojatno izvire nekoliko desetaka metara dalje. Izletnici će vidjeti lijepi mali i bistri izvor u kamenu te napuniti boce vodom koja će nakon sat ili dva početi užasno smrdjeti. Vrlo je vjerojatno da se tom vodom opskrbljuje i osoba koja je stoku bacila u vodu, rekao je Deklić te dodao kako je problem neriješene kanalizacijske mreže također vrlo pristutan, a crne jame su jedan od najopasnijih zagađivača, pogotovo ako su izgrađene svega nekoliko metara od bunara.
I Golubinka izložena zagađenju
– O deponijima neću niti govoriti. Na području Zadarske županije do danas je izbrojano 256 ilegalnih deponija, ali ta je brojka možda i dvostruko veća. Čak je i izvor Golubinka, s kojeg se napaja Zadar, izložen zagađenjima, a u mjerenjima iz 2000. godine pronađeni su sulfati i fosfati, rekao je Andrea Deklić.
Zadarski speleolozi stalno i u okviru svojih mogućnosti, provode edukaciju u područnim školama i vrtićima na području Benkovca i Obrovca, a na seminarima i kongresima na kojima sudjeluju često ističu probleme s kojima se susreću, i to uglavnom administrativne prirode. Naime, svaki put kada žele istražiti neku špilju ili jamu ili provesti neka nova mjerenja, od raznih institucija trebaju ishoditi na desetke dozvola, što zna potrajati i danima.
– Smiješno je, a možda i žalosno, što zapravo jedino mi speleolozi otkrivamo taj podzemni svijet i spomenike koje je priroda sama napravila, a onda od državnih institucija moramo tražiti dozvole. Osjećamo se da nas tretiraju kao osobe koje će uništiti te jame i špilje, a zapravo jedino mi znamo situaciju na terenu. Kada provedemo akciju čišćenja u kojoj iz jame izvučemo 7 ili 14 kubika smeća, nitko nam ni ne kaže hvala. Ali ništa čudno, nitko ne pomaže ni Gorsku službu spašavanja pa nas ne čudi što smo i mi zapostavljeni, s pravom su se požalili speleolozi.
