U organizaciji Hrvatskog kulturnog centra u Vodicama održana je promocija najnovijeg književnog uratka zadarske spisateljice Marijane Dokoza, roman Naranyjin plač.
Autorica romana Marijana Dokoza na promocija je naznačila o čemu se radi u knjizi, pojasnivši kako je roman smješten u Englesku jer je htjela dopustiti mašti da luta bez granica. – Neki su me pitali jesam li bila na tim mjestima o kojima pišem, jer je njihov opis bio detaljan, a drugi opet zamjerili što radnju nisam stavila u Hrvatsku. Ali ja nisam htjela da me poznavanje mjesta na kojima se događaji odvijaju sputava u životu kojeg živim dok pišem – rekla je Dokoza.
No, kako zapravo, predstaviti zanimljivu i intrigantnu priču, a da joj se ne spomene rasplet od kojeg zastaje dah? Jer priča o ženi koja pod čudnim okolnostima gubi svoje tek rođeno dijete i u kojoj se zavodljivo isprepliće majčinska intuicija, iskrenost i ljubav s mržnjom, osudom i osvetom, govori o dvije žene koje se nikada nisu upoznale, ali su povezane neraskidivom krvnom niti koja im isprepliće sudbinu. Ukratko, priča ide ovako: Elly Hogles je mlada djevojka koja upoznaje mladića u kojeg se zaljubljuje i s kojim želi zasnovati obitelj. Udaje se i rađa mu djevojčicu koja odmah u porodu umire pod nerazjašnjivim okolnostima.
Njena smrt će nesuđenu majku uvesti u začarani krug potrage za odgovorima, a ta će je potraga dovesti do njenog djeteta, ali i do strašne istine do koje će morati doći prolazeći kroz depresiju zbog koje je šalju u umobolnicu.
Dokoza propituje unutrašnje svjetove svojih junaka, lavirajući između lijepoga i ružnoga, prljavog i čistog, dobra i zla. Iz čitave priče ne može se ustvrditi da je zlo ravno dobru. Dapače, stječe se dojam iz postupaka loših, zlih likova, da je to zlo otpad od dobra, a otpad ne može se nikada usporediti i mjeriti, pogotovo ne ravnati s onim od čega je otpalo.
– Junakinja mog romana je zapravo mala Naranyja, četverogodišnja djevojčica koja u sebi krije istinu koja će naposljetku postaviti stvari na svoje mjesto, onako kako mora biti kako bi se održala ravnoteža života. Laž ne može živjeti vječno u čovjeku jer ga uništava iznutra, čini ga trulim. Stvarajući laž za lažima čovjek u svojoj unutrašnjosti gnjije. Nemir u čovjeku stvara potrebu za laži, pa je tako i glavna negativka ove priče morala proći kroz svoj nemir, laži i mržnju kako bi pronašla svoj mir. Neki imaju sreću da mir pronađu bez imalo muke, ali neki moraju proći pakao – kazala je autorica i time dala naslutiti da zlo ne postoji u čovjeku već je ono izazvano strahom, lažima i trenutačnom situacijom.
Naranyjin plač je već uspješno predstavljen u Latinskoj Americi, Njemačkoj, nekoliko hrvatskih gradova, a nazivaju ga jednim od najbolje napisanih romana u posljednje vrijeme u Hrvatskoj.
Promociji u Vodicama nazočio je i Mišo Munivrana načelnik Odjela za hrvatsko useljeništvo i iseljeništvo MVPEI-a RH.
