Bez stručno provedenog navodnjavanja za više korisnika, na području Zadarske županije bavljenje poljoprivredom više neće biti moguće – pokazala je to ova i prošla godina, u kojoj je suša prouzročila ogromne štete na urodu skoro svih kultura. Ima li zadarska županija planove navodnjavanja, kako će se i kako oni provesti?
Strateški dokument
– Još je 2007. godine donesen “Plan navodnjavanja za područje Zadarske županije”, strateški županijski dokument koji je kvalitetna podloga za planiranje operativnih projekata i programa. Cilj ovog projekta bio je izrada stručne podloge za planiranje izgradnje sustava za navodnjavanje poljoprivrednih površina, da bi se unaprijedila postojeća poljoprivredna proizvodnja, a prirodni resursi koristili na održiv način.
S obzirom na agroekološki potencijal, Zadarska županija ima značajne površine plodnih poljoprivrednih površina i razvijenu poljoprivredu, bogat vodni potencijal te brojne lokacije pogodne za izgradnju sustava navodnjavanja. Ono što nema neophodno je reguliranje vodnog režima tla kao temelja visoke i stabilne poljoprivrede – kaže Daniel Segarić, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu.
Nakon usvajanja plana navodnjavanja za područje Zadarske županije, izrađena je projektna dokumentacija za svaki od planiranih sustava navodnjavanja. Sustav navodnjavanja Baštica I u funkciji je za površinu od oko 200 hektara i ima 14 priključaka na sustav.
Druga faza Baštice predviđa rekonstrukciju bazena ispod Kašića za što je potpisan ugovor čime bi se osiguralo dodatno natapanje 150 hektara zemljišta. Postoji problem punjenja akumulacije Vlačine, ali činjenica je da se iz nje već dvije sušne godine natapale poljoprivredne površine bez čega održavanje tamoišnjih nasada ne bi bio moguć, ističe Segarić. Osim Baštice planovi navodnjavanja izrađeni su za sustave Lišansko polje, Kultsko-Korlatsko polje – akumulacija Kotao, Škabrnju, Povljanu i Kolan na Pagu, Vransko polje i Bokanjačko blato.
Projekt Vransko polje
– Svi su ti projekti podignuti na višu razinu ishođenjem projektne dokumentacije i potrebnih dozvola kako bi ih mogli kandidirati za financiranje iz europskih fondova jer je samo projekt Vranskog polja veličine 4500 hektara težak oko 250 milijuna kuna, i ove je projekte nemoguće financirati na razini jedinica lokalne samouprave.
Tako je bilo i s turizmom, da nismo izgradili i doveli autocestu, turizam bi sada bio u stagnaciji, a zahvaljujući ulaganjima ostvarujemo neprestan rast. Slično je i s poljoprivredom, ona više ne može biti konkurentna bez navodnjavanja, što znači da morate uložiti da biste dobili. Kada bi se ovi planovi ostvarili, to bi značilo poljoprivredni preporod na zadarskom području, ali do tada je pred nama još dalek put – ističe Segarić.
Do sada se izrada projekata financirala pola država, pola jedinice lokalne samouprave, dok je izvedba radova financirana 80 posto država, a 20 posto lokalna samouprava. Država više nema novca, kao i lokalna samouprava, pa se ovakvi projekti mogu financirati samo europskim fondovima. Postoji, međutim, još problema.
– U Škabrnji imamo lokacijsku dozvolu do 2014. godine, ali ne možemo započeti s radovima jer tamošnja Poljoprivredna zadruga nije podigla trajne nasade maraške na lokaciji Vlačine, znači tamo nemamo krajnjeg korisnika. Na Bokanjcu smo proveli geotehničke radove, ali tamo nemamo dovoljne količine vode. Problem je punjenja akumulacija u sušnim razdobljima.
U Kolanu i Povljani lokalne samouporave zaustavile su mogućnost da se iz lokalnih vodovoda u zimskim mjesecima, kada ima viška vode, dio preusmjeri na punjenje akumulacija. Svjesni smo da se najprije mora osigurati vodoopskbrni sustav, ali je ipak čudno da se kod nas vodovod Zrmanje i Krke ne koristi u te svrhe, a prolazi sušnim područjima. Bez vode nema poljoprivrede – zaključuje Segarić.