Zadrani složni protiv Lorencinovih zakona nelogičnog razvoja turizma

ZADAR– Koordinacija Turističkih zajednica Zadarske županije 1. srpnja je imala raspravu o paketu turističkih zakona, nakon čega su svoje primjedbe uputili na adresu Ministarstva turizma i javnosti. U potpisu su direktori Županijske i zadarske TZ, Mihaela Kadija i Zvonko Šupe.
Donosimo najvažnija neslaganja s predloženim zakonima o turističkim zajednicama, izmjenama zakona o boravišnoj pristojbi te članarinama u turističkim zajednicama.

Ministarstvo turizma već tri godine najavljuje izmjene zakona kojima se regulira rad i financiranje sustava turističkih zajednica, te je smjernice za izradu Zakona o turističkim zajednicama objavilo 3. travnja 2014. godine. Upravo to kolidira s iznenadnošću i žurnošću kojim su Prijedlozi objavljeni 24. lipnja 2015. godine s namjerom hitnog postupka za donošenje predloženih zakona. Potrebno je naglasiti kako su Prijedlozi objavljeni 24. lipnja van radnog vremena s rokom za dostavu primjedbi od 15 dana.
1. Donošenje zakona po hitnom postupku je potpuno nepotrebno i suprotno Poslovniku Hrvatskog sabora.
2.
Ključne postavke iz smjernica i navedenih dokumenata navedene su u nastavku, a svaku točku prati osvrt na ugrađenost u prijedlog Zakona.
a) Redefinirati zakonom dane misije i zadaće Hrvatske turističke zajednice (NTO),
TZ-ova županija (RMO) i destinacija (DMO) prema najboljoj svjetskoj praksi.
–  Nisu predviđene regionalne menadžment organizacije (RMO), već ostaju turističke zajednice županija kao i sada.
– Nije predviđena uspostava destinacijskih menadžment organizacija (DMO) unutar regionalnih menadžment destinacija (RMO), štoviše iz zadaća Turističkih zajednica općina i gradova su upravo izbrisane one točke koje se odnose na model destinacijskog menadžmenta, točnije cilj okupljanja dionika javnog, privatnog i civilnog sektora u cilju strateškog i operativnog upravljanja destinacijom i ostvarivanja zajedničke, prethodno usuglašene, strategije.

b) Definirati razinu turističkog informacijskog centra kao podružnice DMO.
– Nije definirana uloga turističkog informativnog centra (TIC) kao podružnice DMO (u prijedlogu zakona su i TIC i turističko društvo).

c) Jasno razdijeliti odgovornosti kod zajedničkih zadataka i definirati jasne odgovornosti i mehanizme nadzora i kontrole.-  Nije jasno utvrđena odgovornost kod zajedničkih zadaća za više nivoa sustava (Hrvatska turistička zajednica, Regionalna menadžment organizacija, Destinacijska menadžment organizacija ili Hrvatska turistička zajednica, Turističke zajednice županija, Turističke zajednice gradova i općina)

d) Redefinirati razdiobu izvornih prihoda sukladno novoj razdiobi zadaća, a što bi moralo uključivati povećanje budžeta regionalnih organizacija u odnosu na današnje županijske TZ-ove, a na način da se sredstva alociraju s razine Glavnog ureda HTZ (čiji bi se opseg zadataka smanjio u odnosu na današnji-  Predložena razdioba sredstava boravišne pristojbe i članarine nije redefinirana i nije usklađena razdiobi zadaća po pojedinoj razini sustava. Štoviše predložena rješenja u Zakonu o boravišnoj pristojbi i Zakonu o članarini u turističkoj zajednici su u suprotnosti sa navedenom smjernicom.

e) Uvesti profesionalne kriterije zapošljavanja u svim razinama turističkih organizacija.-  Profesionalni kriteriji u zapošljavanju su i do sada bili dominantni kriterij u sustavu turističkih zajednica.

f) Ukidanje odredbu postojećeg zakona po kojoj su župani, načelnici i gradonačelnici automatizmom predsjednici skupština turističkih zajednica i vratiti mehanizam iz prethodnog zakona koji i dalje omogućava da predstavnici politike i dalje obnašaju tu funkciju ako ih skupština izabere.
– Predloženo se doima da je ugrađeno u prijedlog zakona, iako su upravo čelnici samouprave ti koji odlučuju hoće li predsjednik biti on/ona ili neka druga osoba. Štoviše, prisutnot lokalne samouprave u djelovanju TZ-a još je više intenzivirano uvođenjem obveznih 2 člana iz redova lokalne/regionalne samouprave od ukupno 8 članova Turističkog vijeća, iako je većina TZ-a koja je sudjelovala u ispitivanju u sklopu DMO projekta istaknula upravo problem prevelike umiješanosti politike u rad TZ-a.

Predlagatelj (Ministarstvo turizma) predloženim zakonskim rješenjima praktično jača turističke zajednice općina i gradova koje su turistički razvijene, a one općinske i gradske turističke zajednice sa malim prihodima kroz odredbe o financiranju i zastupanju (tj. izbor direktora) osuđuju na ukidanje po sili zakona. Prijedlog Zakona ne predviđa alternativu ukidanju, niti se odredbe koje omogućuju ukidanje nalaze pod kaznenim odredbama što bi omogućilo korekcije.

Zaključno možemo reći da se Prijedlozima osnažuju sada razvijene i financijski jake turističke zajednice općina i gradova, a ove manje, no važne za zajednicu u kojoj djeluju, navode ka ukidanju kroz niz odredbi u prijedlogu zakona. Iako u nijednom članku nije propisana obveza udruživanja što ostavlja dojam da se ništa ne ukida već se postavljaju mogućnosti, ipak su zadana ograničenja koja niz turističkih zajednica općina i gradova ‘dovodi’ do ukidanja ili udruživanja.
Štoviše, nije dano niti jedno konkretno rješenje za područja koja će praktično ostati bez turističkih zajednica, niti je evidentno na koji će točno način sustav biti efikasniji kroz ukidanje oko polovice sustava.

Predložena zakonska rješenja u potpunosti odstupaju od ranije najavljenog jačanja uloge regionalnih (županijskih) turističkih zajednica, štoviše njihova pozicija u sustavu se dodatno umanjuje izravnim smanjenjem prihoda iz članarine i iz boravišne pristojbe, uz povećanje poslova odnosno zadaća koje trebaju obaviti turističke zajednice županija.

Prema Prijedlogu Turističko vijeće Hrvatske turističke zajednice ne donosi odluku na temelju prijedloga odluke Turističke zajednice županije, već na temelju kriterija iz pravilnika, što tim više umanjuje bilo kakvu drugu ulogu Turističke zajednice županije osim one administrativne. S obzirom na značajan broj zaposlenih osoba, kao i postojanje stručne službe koja je do sada obavljala ovaj administrativni posao u Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice, nema razloga da se takva zadaća prenese na turističku zajednicu županije s obzirom na ograničen broj djelatnika i prihoda kako je prethodno rečeno.
I sada postoje značajan broj projekata koje turističke zajednice županija provode u svrhu razvoja proizvoda, a odnose se na utvrđivanje normi, kriterija i oznaka kvalitete turističkih proizvoda na nivou županije. Hrvatska turistička zajednica nije razvijala proizvode na taj način, iako ima stručnih razloga da se to vrši na nacionalnoj razini, pa čak utemeljenih u usvojenim strateškim dokumentima na nacionalnoj razini, te da se potom prenese na niže razine sustava. No, pitanje je koji je cilj u konačnici nedefiniranim predloženim odredbama? Zar je cilj da svaka županija ima svoje vlastite norme, kriterije i oznake u ovako maloj državi? Ili je logično da se norme i kriteriji propišu na nacionalnoj razini?

Za Hrvatsku turističku zajednicu određene su zadaće marketinga na nacionalnoj razini, upravljanje brendom hrvatskog turizma i niz drugih zadaća na nacionalnoj razini.
Hrvatska turistička zajednica više ne provodi ovim prijedlogom nadzor i reviziju nad sustavom turističkih zajednica što je nelogičan potez s obzirom da je isti vršen s efikasnošću i svrhom.

U članku 15., stavku 2. određeno je da dužnost predsjednika turističkih zajednica općina ili gradova i županije obnaša općinski načelnik ili gradonačelnik odnosno župan.
U istom članku, stavku 3. se određuje da dužnost predsjednika turističke zajednice iz prethodnog stavka može obnašati i osoba koju odredi općinski načelnik ili gradonačelnik odnosno župan. Ovu odredbu treba jasnije formulirati jer se postavlja pitanje veznika ‘i’ u stavku 3. (…može obnašati i osoba koju…), znači li ovo da praktično istovremeno mogu na dužnosti predsjednika biti i dužnosnici jedinica lokalne/regionalne samouprave i osoba koju oni odrede?

Najavljeno u obrazloženjima kao novina kojom će se smanjiti ispolitiziranost, predloženo se doima da je ugrađeno u prijedlog zakona, iako čelnici samouprave odlučuju hoće li predsjednik biti on/ona ili neka druga osoba. Štoviše, prisustvo lokalne samouprave u djelovanju TZ-a još je više intenzivirano uvođenjem obveznih 2 člana iz redova lokalne/regionalne samouprave od 8 članova Turističkog vijeća, iako je upravo većina TZ-a koja je sudjelovala u ispitivanju u sklopu DMO projekta istaknula problem prevelike umiješanosti politike u rad TZ-a.

Prvenstveno se treba vratiti „obvezatnost osnivanja turističkih zajednica” kako je predviđeno postojećim zakonom, jer prema članku 67. turistička zajednica iznimno lako može prestati postojati, bez da su na raspolaganju mjere korekcije ili kaznene odredbe. Tako za primjer nema kaznene odredbe, niti korektivnih mjera ako troškovi za bruto plaće zaposlenih prelaze 25%, već ministarstvo donosi rješenje o zabrani djelovanja. Nije li to rigorozno te je li to zaista valjani razlog prekida postojanja turističke zajednice?

Člankom 73. prijedloga novog zakona o turističkim zajednicama, turističke zajednice mjesta prestaju postojati po sili zakona danom stupanja na snagu tog zakon.
Nejasno je zašto i ničime opravdano niti obrazloženo, posebno ako iste ispunjavaju financijske uvjete za postojanje. Stoga je potrebno vratiti tu razinu koja je po svojem djelovanju opravdala svoju važnost na razini za koju je osnovana.

 ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BORAVIŠNOJ PRISTOJBI – PRIJEDLOG

1. Izmjenom ovog zakona uvodi se obveza plaćanja boravišne pristojbe za putnike na brodovima za kružna putovanja u međunarodnoj plovidbi, no ovakva obveza izostavljena za putnike na brodskim kružnim putovanjima hrvatskim teritorijalnim vodama što je nelogično a na kraju štetno i pristrano.

2. U članku 6. propisano je da će Hrvatska turistička zajednica 50% sredstava uplaćenih u prometu nautičara uplatiti turističkoj zajednici općine ili grada na čijem području se ostvaruje turistički promet. Turističke zajednice županija više time ne sudjeluju u raspodjeli ovih sredstava iako je daleko učinkovitije razvijati i promovirati tako snažan turistički proizvod na regionalnoj razini. Nejasan je razlog takvom mijenjanju raspodjele.

 ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ČLANARINI – PRIJEDLOG

1. Obrazloženja ovog Prijedloga zakona posebno su apsurdna, stoga u nastavku komentiramo ključne izmjene u odnosu na važeći zakon:
• Smanjenje iznosa članarine od 15%.
Želi se ostvariti cilj Nacionalnog programa reformi sukladno Odluci o smanjenju parafiskalnih nameta u 2015. godini i ciljevima smanjenja u 2016. godini što nikako ne opravdava donošenje cijelog paketa Zakona već je dovoljna izmjena u ovom zakonu. Štoviše razlozi tome izneseni su u narednim točkama 2., 3. i 4.
• Raspodjela u korist HTZ-a u slučaju kad obveznik plaćanja članarine ima poslovnice u kojima se obavlja djelatnost, odnosno pružaju usluge, u više od četiri županije izvan svog sjedišta, dostavljaju se korisnicima, prema slijedećem rasporedu:
– 25% sredstava turističkoj zajednici općine ili grada,
– 10% sredstava turističkoj zajednici županije
– 65% sredstava Hrvatskoj turističkoj zajednici, od čega se najmanje 30% sredstava koristi za jačanje kapaciteta te za programe i projekte na turistički nerazvijenim područjima na temelju kriterija koje pravilnikom utvrđuje ministar.
Ciljano se ovom odredbom jača Hrvatska turistička zajednica nauštrb određenih turističkih zajednica općina i gradova, no to nije logično opravdano prenošenjem dijela obveza na istu, već upravo suprotno, dodatne zadaće i obveze se delegiraju prema niže.