Jedan od naših najvećih glazbenih umjetnika, Arsen Dedić, preminuo je u Zagrebu u 78. godini. Na žalost Arsen, nakon posljednjeg koncerta u zadarskom kazalištu neće pjevati i recitirati na susretu u Arsenalu, koji je zbog njegove bolesti morao biti otkazan.
Arsenu Dediću muzika je bila život. On ju je skladao, pisao aranžmane i stihove, pjevao, izvodio. Uz oca koji je u šibenskoj limenoj glazbi svirao nekoliko instrumenata napravio je prve glazbene korake. Naučio je svirati klavir, gitaru, flautu. Završio muzičku akademiju.
Glazba ga je spojila sa životnom družicom Gabi Novak, uz glazbu je odrastao njegov sin uspješni glazbenik Matija.
Glazba je ono što je ostavio kao prebogato nasljeđe svima nama. O Arsenu smo znali mnogo, ali u svakom je intervjuu oduševljavao i iznenađivao. Govorio bi za sebe da je pjesnik opće prakse, a objavio je više od trideset zbirki poezije i za pjesnički rad dobio Goranov vijenac.
Nije volio smještanje u žanrove i ladice. Svojom glazbom oplemenio je i nebrojene stihove pjesnika koje je volio. Nije volio smještanje u žanrove i ladice…
Njegova iznimna filmska glazba donijela mu je i dvije Zlatne arene u Puli. Legendarne serije poput Glembajevih, U registraturi, Prosjaci i sinovi, Jedrima oko svijeta pamtit će se i po Arsenovim notama.
Sedamsetih svojom je glazbom obilježio i mnoge kazališne predstave.
Šansone, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape.
Slikar, producent, dirigent. Obožavan diljem bivše države, nastupao je u svim koncertnim dvoranama, održao turneje na svim kontinentima. Poezija mu je prevedena na desetak jezika. Nije ga zaobišlo nijedno od najvažnijih državnih priznanja, Marul, Porin, Nazor, Red Danice hrvatske. Zvali su ga ranjivim grubijanom, melankoličnim cinikom, stidljivim egzibicionistom. U mladosti pisao je pod pseudonimima Igor Krimov i Luka Juras, no u sjećanju svih generacija ostat će jedan jedini, neponovljivi – Arsen.
