lako živimo u eri u kojoj su informacije lako dostupne i još lakše se šire, nevjerojatno zvuči činjenica da šira javnost ne zna praktički ništa o hrabrim hrvatskim pilotima iz Zadra, koji su u tom području 1991. godine među prvima poletjeli u obranu Hrvatske od velikosrpske agresije.
Dok su rani počeci stvaranja suvremenog Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) solidno dokumentirani i publicirani, kako riječju, tako i slikom i videom, zapanjujućim se čini podatak da skupina letača o kojoj piše vojni komentator Antonio Prlenda za portal Obris.org, nije našla mjesto u službenim povjesnicama HRZ-a.
Padobranci kao izviđači
Iz službenih publikacija Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) i HRZ-a tako danas znamo da je 17. listopada 1990. godine sa sportskim avionima Aerokluba Split u Sinju osnovano Samostalno zrakoplovno odjeljenje Split (SZO Split); 10. studenog 1990. godine od sportske i poljoprivredne avijacije Samostalni zrakoplovni vod u Slavonskome Brodu; između 28. lipnja i 2. srpnja 1991. godine Zrakoplovna grupa u Čakovcu, te 15. listopada 1991. godine na aerodromu u Đakovu i čuveni Samostalni zrakoplovni vod Osijek (SZV Osijek), koji se junačkim otporom epskih razmjera istaknuo u obrani Vukovara.
No, izvan okvira povremenog prisjećanja i prigodnih biltena Aerokluba Zadar, u širu javnost nikako da se probije podatak kako je s aerodroma Zemunik kod Zadra već od 29. lipnja 1991. godine izviđačke letove za potrebe obrane Hrvatske u tom području izvela skupina pilota i padobranaca ovog aerokluba, sportskim avionom Utva-75, civilne registarske oznake YU-DHJ. Prvi let tog su datuma izveli padobranci Aerokluba Zadar Velid Jakupović-Gricko i Željko Torbarina-Torba, danas stožerni narednik u mirovini, koji su tih dana tek bili stekli dozvolu pilota sportskog aviona.
Tri mjeseca nakon prvih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj, u kolovozu 1990. godine izbija oružana velikosrpska pobuna osamostaljenju Republike Hrvatske, a u travnju 1991. godine oformljuje se Zbor narodne garde (ZNG), prvo u okvirima MUP-a Republike Hrvatske. Nakon što se tadašnja JNA otvoreno stavila na stranu velikosrpske pobune, 5. srpnja 1991. godine JNA izdaje proglas kojim dopušta bezuvjetan odlazak iz vojne službe svima koji se na to odluče.
Jakupović i Torbarina sjećaju se trenutaka kada su postali svjesni velikosrpske agresije i nužde da se dragovoljno pridruže organiziranoj obrani zemlje. Krajem 1990. godine prijavljuju se nenaoružanim odborima za obranu i stražama po mjesnim zajednicama, nakon što su se u studenom 1990. godine vraćali s međunarodnog padobranskog natjecanja u Austriji, kada ih je srpska paravojska zaustavila na barikadi na Predziđu.
U analima Aerokluba Zadar ostaje zapisano kako je 5. travnja 1991. godine, održan konspirativni sastanak većeg broja padobranaca i pilota kluba, na čelu s tadašnjim direktorom Aerokluba Ladislavom Radulićem i padobranskim instruktorom Velidom Jakupovićem, uz prisutnost padobranaca Željka Torbarine, Darija Ćurkovića, Dinka Denona i Šaše Ivoša, te pilota Tomislava Sobe. Milomira Bratića i Ante Rapana.
Odlučeno je da se tim kadrom oformi posebna zrakoplovna postrojba pri Policijskoj upravi Zadar MUP- a RH. Dobili smo odore od MUP-a RH: naoružani lakim slovenskim strojnicama MGV: koje je kupio Aeroklub\ sjeća se Torbarina, i nastavlja:
„Automatsku pušku i snajpersku pušku smo dobili od tadašnjeg Gradskog bataljuna u osnivanju, koji će kasnije prerasti u 112. brigadu ZNG-a, a svatko je na svoju vojnu padobransku beretku, koju smo imali doma od odsluženja vojnog roka u 63. padobranskoj brigadi JNA u Nišu, stavio hrvatske oznake. Formaino-pravno, od 16. travnja 1991. godine smo kao takvi bili u pričuvnom sastavu policije MUP-a RH“.
U međuvremenu su Jakupović i Torbarina stekli dozvolu sportskog pilota, letačkom obukom koju je provodio nastavnik, sada pokojni, Milomir Bratić, Budući Ih je financirao Sabor RH kroz proračun za protupožarno izviđanje, Uprava Aerokluba je donijela odluku da Jakupović, Torbarina i kolege provode letove za potrebe protupožarnog izviđanja jadranske obale. Redoviti kontakti za potrebe obrane Hrvatske održavani su s hrvatskim zapovjednicima generalom Ivom Jelićem, Tomislavom Stanićem i Ivanom Brzojom, a zagrebačka je veza bio Tomislav Magić, koji je aktivno radio na okupljanju kadrova budućeg Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Nad Hrvatskom na snagu stupa zabrana letenja. Izdan je službeni NOTAM, obavijest zrakoplovcima, prema kojoj je formaino-pravno zabranjeno letenje svima osim Hitnoj pomoći i letovima za protupožarno izviđanje. Na aerodromu Zemunik još uvijek je bilo Ratno zrakoplovstvo I protuzračna obrana (RV i PVO) Jugoslavije, koje je obavljalo borbene letove prema Sloveniji. Na Zemuniku je još uvijek bila stacionirana i Akrogrupa Zrakoplovne vojne akademije (WA) RV i PVO „Leteće zvezde“. Aerodrom je već zauzela ekipa 63. padobranske brigade JNA iz Niša, na čelu s potpukovnikom Stevanom Tkačom.
,,U Aeroklubu Zadar bilo je tada puno vojnih lica te je klub lako dobio odobrenje za protupožarno izviđanje”, napominje Velid Jakupović.
Na 15. lipnja je počela sezona protupožarnog izviđanja (PPI), a Jakupović je dobio nalog da za potrebe 4. hrvatske brigade iz Splita, na čelu s generalom Ivom Jelićem, pri tome iz aviona obavi aerofoto izviđanje položaja JNA i srpske paravojske u ovom području. Dobio je i profesionalnu opremu za fotografiranje, s velikim objektivima, po direktnoj usmenoj zapovjedi Milan Mačeka, koji je zvao iz Zagreba. Ja to do tada nisam nikad vidio u životu’, sjeća se Torbarina:
„Oprema je bila namijenjena fotografiranju iz ruku izviđača. Zadaća je bila da snimimo neprijateljske položaje, a to znači pozicije 9. korpusa JNA iznad Masleničkog mosta, što je bilo izvan naše rute. I trebalo je planirati da snimimo sve oko aerodroma Zemunik, jer su oni iskopali fortifikacijske točke oko aerodroma. Ja sam već pri jednom od dolazaka na civilni aerodrom, u vožnji motorom, izbrojao da su samo na tom potezu imali iskopana 92 položaja“.
U publikacijama Aerokluba Zadar ostaje zapisano da su Velid Jakupović i Željko Torbarina taj prvi let s aerofoto izviđanjem položaja JNA izveli 29. lipnja 1991. godine.
„Gricko i ja smo se dogovorili da Idemo nas dva na prvi let, jer se on kuži u to snimanje. Isplanirali smo let na visini od 600 metara, koja je normalna visina za protupožarno izviđanje. Aviomehaničar nam je bio Aleksandar Anđelković-Aco, koji je tada već bio umirovljeni zastavnik prve klase. Napravili smo pretpoletni pregled, a Aco je unio u avion torbu s opremom i automatskom puškom. Valjda smo se uz tu pušku osjećali sigurnije.
Gricko je na desnom sjedalu bio s opremom, a ja na lijevom pilotskom te smo poletjeli na zadaću“.
„Nakon polijetanja, ruta nam je bila prvo ka otoku Pagu. Putem se javljamo i lokalnoj vatrogasnoj postaji.
Usput smo snimili položaje JNA kod uzletišta Šepurine. Potom pravimo lijevi zaokret i letimo ka Salima na Dugom Otoku. Spuštamo se niz Dugi Otok. Potom ponovno pravimo lijevi zaokret na Kakmu, gdje je radio-far.
Nakon par minuta, skrenemo s odobrene rute, umjesto da idemo u pravac za slijetanje, napravili smo krug oko Masleničkog ždrila i poslikali položaje i tenkove JNA prema Obrovcu, sve ono gdje je tada, uspostavilo se kasnije, zapovijedao na međunarodnom sudu u Hagu osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić“, veli Torbarina
„Kad smo to snimili, vratili smo se nazad u kurs za slijetanje na pistu 04. No u namjeri daljnjeg snimanja položaja oko aerodroma, napravili smo prelet preko vojnog tornja i krug, što je Gricko dobro iskoristio da rafalno poslika iskopane rovove. U tom trenutku vidimo da na čistinu izlaze dva borbena oklopna vozila (BOV) s trocijevnim protuavionskim topovima usmjerenim ka nama, a u slušalicama čujemo: ‘Govori… Tkač. Ukloni avion za dva minuta, inače te obaram!’“.
„Odmah sam izveo svaljivanje na krilo, prema moru. Ušao u lijevi zaokret i sletio na pistu 04. Taksiramo na civilnu pistu 02. Dovezemo se na našu poziciju za parkiranje aviona, gdje smo imali i naš smještajni kontejner. Uzmemo stvari i – crta!“, prisjeća se Torbarina.
Jakupović se sjeća da je poslije razvio te fotografije i predao ih gdje je trebalo 4. brigadi ZNG-a. Fotografije su išle i generalu Anti Rosi u Zagreb, u Split te vojnom zapovjedniku u Zadru Marku Čulini. Kasnije je 4. brigada ZNG-a došla na taj teren, gdje je do tada s hrvatske strane bila zadarska specijalna policija, koja je nakon ovog leta kod Masleničkog mosta imala i prvi okršaj s tenkovima 9. korpusa JNA.
Aeroklub Zadar je s protupožarnim izviđanjem normalno nastavio u narednom razdoblju, a u danima nakon 5. srpnja, Jakupović je obavio još tri ovakva leta s aerofoto izviđanjem. Torbarina je bio na drugome poslu, pa je Jakupović za pilota dobio Milomira Bratića, koji je inače bio kontrolor letenja, a obojici je na letačkoj obuci bio jedan od instruktora i dobar prijatelj. Na trećem letu pilotirao je Josip Njari, dotadašnji član Akrogrupe „Leteće zvezde“.
„Na letu na kojem je pilot bio Njari, sa zemlje smo također dobili upozorenje da ćemo biti oboreni. No Njari je u zraku u radio komunikaciji to okrenuo na šalu. I Bratić i Njari su nam, kao vojna lica, dobro došla za ovo letenje, jer je kontrola JNA prepoznavala njihov glas na vezi te su imali manje nepovjerenja prema njima“, sjeća se Jakupović.
Poslije je obavljen još jedan ovakav let, gdje je Jakupović za pilota imao Željka Drevenšeka, nekadašnjeg zapovjednika bivše 240. lovačko- bombarderske avijacijske eskadrile JRV i PVO. Svi letovi su bili tajni, ali službeni i po zapovjedi, u obrani Hrvatske od agresije. Svi su obavljeni jugoslavenskom sportskom Utvom-75, registracije YU-DHJ. Poslije su svi letovi obustavljeni i nije se smjelo nikako uzlijetati.
„Netko se konačno dosjetio – kakvo protupožarno izviđanje kad je ratno stanje”, veli Jakupović.
Kasnije, konspirativna grupa Aerokluba Zadar, pri pričuvnoj policiji MUP-a RH, ostala je zajedno do studenog 1991. godine, kada se razdvojila. Torbarina i Jakupović su prešli u specijalnu policiju, a ostali u vojne vode 112. brigade ZNG-a.
Epilog
U burnim ratnim događanjima, Torbarina je 30. prosinca 1991. godine ranjen u minskome polju. Demobilizirao se 1992. godine te u tvornici Bagat s dr. Stipom Belakom radio na razvoju domaćeg streljačkog naoružanja. Jakupović i Torbarina kao padobranci Aerokluba Zadar povremeno tih godina sudjeluju i u promotivnim padobranskim skokovima na javnim priredbama. Jedne prigode s neba su donijeli lopte nogometnoj školi NK Zadar i skupini malih nogometaša, među kojima je bio i mladi Luka Modrić, danas svjetska nogometna zvijezda.
Sjećanje na njihov prvi izviđački let od 29. lipnja 1991. godine im je još uvijek živo, a smatraju da su učinili ono što je normalno u obrani svoje domovine. Danas su svojim domoljubljem, hrabrošću i entuzijazmom sigurno zavrijedili da se događaj upiše u povijesne knjige Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, Zračne Luke Zadar, Zrakoplovne baze Zemunik i današnjeg 93. krila HRZ-a!
