Studirati geografiju nije samo dobiti odgovore na pitanja koji je glavni grad, a koja je najduža rijeka, već puno šire područje koje studentima nudi alate kojima mogu detektirati, a onda i riješiti najrazličitije probleme u okolišu. U današnje vrijeme od 80 do 90 posto podataka koji se prikupe sadržavaju prostornu komponentu, a kako prikupiti i obraditi te podatke najbolje znaju geografi, objašnjava Ivan Marić, voditelj Centra za geoprostorne tehnologije (GAL).
Ovaj istraživački centar nastao je kao rezultat petogodišnjeg uspostavnog istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost koja je 2018. osnovala Laboratorij za geoprostorne analize (GAL). Prošle godine laboratorij je postao znanstveno-istraživački centar kao sastavnica pri Sveučilištu u Zadru te sada služi kao mjesto za provođenje znanstvenih i stručnih istraživanja, promociju znanosti, geografije i Sveučilišta, usavršavanje mladih znanstvenika te poligon za osmišljavanje inovativnih metodoloških rješenja. Centar je opremljen najsuvremenijom geoprostorenom tehnologijom od bespilotnih letjelica, do georadara i sonara osiguranih kroz provedbu različitih projekata.
– Pojam geoprostornih tehnologija još se uvijek nije uvriježio u svakodnevnom govoru, ali ako kažemo da se bavimo, bespilotnim letjelicama, satelitskim snimaka, GPS-om ili Google Earthom, onda je ljudima jasnije o kojoj se tehnologiji radi. Teško je naći univerzalnu definiciju pojma, ali to je skup senzora, metoda, i programa koji služe za modeliranje različitih objekata, procesa ili pojava ovisno o razini istraživanja, odnosno detaljnosti. To znači da određene objekte možete modelirati do submilimetarske razine detaljnosti, primjerice rast sedre ili pak mnogo „grublje“, primjerice modelirati zemljišni pokrov Zadarske županije ili Hrvatske.
Kroz pet godina provođenja različitih znanstvenih i stručnih projekata, GAL tim je uspio u potpunosti opremiti Centar što mu omogućava provođenje složenih 3D i 4D modeliranja.
– Gotovo svi podaci koji se danas prikupe imaju geografske koordinate, odnosno širinu, dužinu i visinu. Također, mogu sadržavati i četvrtu dimenziju, odnosno podatak o vremenu prikupljanja, što omogućava analizu prostorno-vremenskih promjena ili 4D modeliranje. Centar raspolaže s više vrsta bespilotnih letjelica, na njih montiramo različite pasivne i aktivne senzore, odnosno RGB, multispektralne, termalne kamere te lasere. Uz dronove, imamo GNSS prijemnike, terestričke laserske skenere, ručne 3D skenere, sonar pomoću kojeg izvodimo 3D model dubine dna, georadar kojim tražimo podzemnu infrastrukturu i uređaj za traženje podzemne vode.
Oprema im omogućava izvođenje modela do sublimetarske razine točnosti, objašnjava Marić koji ju je koristio za doktorat na integriranom doktorskom studiju Jadran – Poveznica među kontinentima na Sveučilištu u Zadru
– Mene je zanimalo koliko brzo erodira i raste sedra koja je temeljni fenomen naših nacionalnih parkova i drugih zaštićenih područja, Plitvičkih jezera, Krke, Zrmanje. Sedra je vrlo osjetljiva na promjene u okolišnim uvjetima, a obilježava je izuzetno spor intenzitet prirasta od 3 do 4 milimetara godišnje. Dakle, da bismo mjerili taj prirast moramo imati uređaj koji može detektirati taj intenzitet promjene. Za ovu potrebu smo sami dizajnirali uređaj za mjerenje prirasta sedre koji se temelji na konceptu fotogrametrije.
Sva oprema u Centri i svi rezultati istraživanja dostupni su studentima Odjela za geografiju, navodi Marić koji je zaposlen kao docent na odjelu za geografiju. Dodaje da im je važno da studeni uz teorijska znanja steknu i primijenjena znanja, , stoga opremu koriste u terenskim istraživanjima u sklopu nastave.
– Poznavanje geoprostornih tehnologija geografima pruža dodatne mogućnosti i širinu u traženju poslova. Geodeti se ipak bave užim tipom primjene prikupljenih prostornih podataka, dok geografi, zbog prirode svoje znanosti, imaju određenu širinu u upravljanju prostorom. Studenti koji su završili smjer za modeliranje prostornih podataka brzo se zaposle u firmama ili ustanovama koje se bave obradom prostornih podataka ili imaju aspekt primjene GIS-a u svom radu.
Centar za geoprostorne tehnologije je pokrenuo projekt GALumni u kojem se predstavljaju bivši studenti Odjela koji su diplomirali na temi vezanoj uz geoprostorne tehnologije i zaposlili se u struci.
– Studenti snime video gdje rade, i te kako su im znanja stečena na studiju pomogli u poslu, a onda njihove priče objavimo na društvenim mrežama. Neki od njih su radili na Julius Kühn-Institutu u Njemačkoj, u Hidrocibalae sa sjedištem u Vinkovcima, Prehnitu u Zagrebu, stažirali u Infobipu, a radi se o jakim tvrtkama i dobrim poslovima. Naši studenti su se krenuli dokazivati i očekujemo jačanje ovog trenda…
Centar je trenutno uključen više znanstvenih projekata. Surađuju s kolegama s Hrvatskog šumarskog instituta na primjeni geoprostornih tehnologija u kartiranju šuma. Suradnici su na projektu 4SeaFlood na kojem se proučava plavljenje obalnih gradova. Voditelj projekta je prof. Nino Krvavica s Građevinskog fakulteta u Rijeci. Suradnici su na STTL projektu kojeg vodi Anamarija Kurelić s Odjela za povijest. Projekt se bavi proučavanjem liburnskih i japodskih grobova. Kao suradnici sudjeluju u projektu Američke nacionalne zaklade za znanost (NSF), kojem je voditelj profesor emeritus Robert M. Hayden sa Sveučilišta u Pittsburghu.
Prošle godine su nas kontaktirali i kolege s Bundeswehr Sveučilišta koji su istraživali bespilotne letjelice koje bi bile prikladne za slijetanje na Mars. Tražili su krajolik koji bi najbolje oponašao takvu površinu te su odabrali Pag kao mjesto istraživanja. Kontaktirali su nas i testirali smo njihove dronove, ističe kao zanimljivost voditelj Centra, Ivan Marić.