Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu škabrnjskog zločinca Marinka Pozdera i potvrdio pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru kojom je u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora.
Pozder je zajedno s ostalih 17 osuđenika proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva. Oni su 18. studenoga 1991. godine, kao naoružani pripadnici tzv. JNA, redovnog i mobiliziranog sastava, te kao pripadnici formacija tzv. SAO Krajine i formacija s područja Srbije, ušli u selo Škabrnja te su nakon slomljenog otpora branitelja sela, masovno i gotovo u potpunosti uništavali bez ikakve vojne potrebe stambene, gospodarske i sakralne objekte, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno i neboračko stanovništvo, pretežito žene i osobe starije dobi, kao i djecu, pa potom najmanje 44 osobe ubili hicima iz vatrenog oružja ili udarcima tvrdim predmetima, pritom neke od žrtava pred smrt mučili i masakrirali, dok je jedna osoba pregažena tenkom.
Sudilo mu se u odsutnosti na temelju rješenja Županijskog suda u Zadru iz 1995. godine. Na ispitivanju 1993. godine tvrdio je da nije bio na mjestu zločina i da ne poznaje svjedokinju koja ga je prepoznala. U postupku povodom zahtjeva osuđene Zorane Banić svjedokinja Jelica Perica je bez ikakve dvojbe objasnila na koji način poznaje osuđenika Marinka Pozdera te opširno i detaljno opisala njegovo sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela za koje je osuđen. Pozder je nešto kasnije razmijenjen za hrvatske zarobljenike te mu se od tada, barem što se hrvatskog pravosuđa, gubi trag. Kada je pravomoćno osuđen zatražio je obnovu postupka i javio se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji mu je dosudio odštetu od 6.000 eura za „povredu prava na pravično suđenje“.
Krajem prošle godine Županijski sud u Zadru potvrdio je presudu, a njegova braniteljica Slađana Čanković žalila se zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. VKS je žalbu sada odbio, između ostalog i zato što je Pozder bio dužan navesti adresu i obećati da će biti prisutan u postupku ili barem navesti one činjenice ili dokaze iz kojih je moguće zaključiti da želi biti prisutan u postupku i na koji će način to ostvariti, a ne samo podnijeti zahtjev za obnovu zbog činjenice da je ESLJP pronašao povredu.
Nije bez značaja niti činjenica da je i ranije imao saznanja o kaznenom postupku jer je osobno sudjelovao u početnim fazama istrage koja se vodila protiv njega.