Općina Galovac izgubila je spor koji je vodila sa Zadarskom nadbiskupijom oko dvije kuće u centru mjesta, poznatih pod imenom “Župnička kuća s avlijom i bunarom”. Zadarska nadbiskupija prodala je ove kuće prije nekoliko godina za 35.000 eura privatnim osobama, iako je općina smatrala da se radi o njenoj imovini, koju je namjeravala aplicirati za obnovu preko EU fondova.
Općina je tvrdila da je stvarni vlasnik župničke kuće površine 319 m2 i manje prizemnice od 80 kvadrata, a zapravo se radi o ruševinama s pripadajućim dvorištem, s tim da su iste ranije predstavljale stare kamene kuće koje već dugo nisu u funkciji. Nekretnine su izgrađene isključivo radom i sredstvima mještana. Za kamenu kuću katnicu mještani su donosili kamen i isklesane “kantunale”, s tim da su na katu živjeli “popovi i učitelji”, dok se u prizemlju znao održavati vjeronauk, isticali su u Općini.
Što se tiče betonske prizemnice, prije Domovinskog rata u njoj se nalazila škabrnjska zadruga u kojoj se prodavalo gnojivo, plin, cement, gorivo i sl. Da se radilo o općinskim nekretninama potvrđuje i potvrda Državnog arhiva u Splitu, Knjiga protokola za Galovac, kao vlasnik upisana Općina Galovac (Galovaz Comunne), s napomenom da je ista samo “dana na korištenje parohiji”. Zbog toga su iz Općine tražili da se prodaja poništi a nekretnine upišu u općinsko vlasništvo.
Zadarska nadbiskupija, kao pravni slijednik Župničkog nadarja od Galovca, putem svoje odvjetnice Dore Papić usprotivila se tužbi, jer su nekretnine oduvijek bile u vlasništvu Crkve Sv. Mihovila i Župničkog nadarja Galovac, kojima je upravljala Zadarska nadbiskupija. Uvidom u povijest posjedovanja utvrđeno je da kućom još 1910. godine upravlja Crkva, a u prepisci 1988. godine predstavnik mjesne zajednice traži od Biskupskog ureda u Zadru da im se dade odobrenje za korištenje gusterne – cisterne za vodu koja se nalazi u dvorištu biskupske zgrade, za potrebe investiranja u društveni objekt koji se nalazi nasuprot župne zgrade i kako bi se spriječilo njegovo propadanje. Što se tiče manje zgrade, nju je Crkva dala u zakup za potrebe trgovine, što je također vidljivo iz dokumentacije.
Prije dvadesetak godina župnik je od Nadbiskupije tražio obnovu župne kuće, no odlučeno je da će se na drugoj lokaciji sagraditi druga tipska kuća za potrebe njegovog stanovanja, dok će se stara župna kuća urediti kao pastoralni centar sa dvoranom. Pastoralni centar nije sagrađen, ali je nekretnina ostala u crkvenom vlasništvu.
Sutkinja zadarskog Općinskog suda na temelju dokaza odbila je tužbu te će nekretnina ostati u vlasništvu osoba kojima ju je Crkva prodala.