Tomislav Horvat, osnivač Facebook stranice KK Zadar Unofficial, na kojoj nije aktivan u posljednjih godinu dana, obratio nam se otvorenim pismom u kojemu iznosi svoje stajalište o aktualnoj situaciji u klubu. Tekst prenosimo u cijelosti.
Ponukan lošim stanjem u KK Zadru, osjetio sam potrebu napisati nekoliko riječi o klubu za koji navijam od malih nogu, a zadnje tri godine detaljno i aktivno pratim rad i funkcioniranje samoga Kluba gotovo 24 sata dnevno. Prije tri godine osnovao sam Facebook stranicu KK Zadar Unofficial, a u radu stranice ne sudjelujem već više od pola godine. Živim i radim u Zadru, kao prosvjetni radnik. U proteklom periodu upoznao sam puno ljudi iz svijeta košarke, biznisa i marketinga. U komunikaciji s nekima od njih došao sam do zaključka da je potrebno neke stvari reći javno, jasno i glasno. Smatram da je od krucijalne važnosti da u KK Zadru konačno kriterij postanu reference, a da na ključnim mjestima u Klubu zavlada struka! Ovdje mislim ponajmanje na sebe – poznajem puno stručnije i kompetentnije ljude nego što sam ja! To mi je ujedno i krajnji cilj: privući sposobne ljude iz struke u KK Zadar. Ali, i osobno sam spremam pomoći, ako bude potrebno! Nisam usamljen, ima još ljudi koji žele i mogu pomoći Klubu. Tu smo, i uskoro bismo mogli istupiti s jasnim ciljevima i idejama. U nastavku teksta stoji ono što smatramo gorućim problemima, a ima i poneka ideja kako bi KK Zadar trebao izgledati i funkcionirati.
U Klubu se hijerarhija mora poštovati. Nadzorni odbor nadzire, direktor konzumira svoje ovlasti koje se tiču financija i pronalaska sponzora te normalnog funkcioniranja Kluba, a za sportski dio mora biti zadužen SD. Nažalost, ovdje nije takva situacija.
Statut Kluba dopušta Nadzornom odboru da preko odobravanja svakog ugovora dužeg od 24 mjeseca i većeg od 500.000 kuna igra ključnu ulogu u dnevnom funkcioniranju Kluba. Dodajmo na to i točku u Statutu gdje Nadzorni odbor bira trenera, a SD (ili netko iz struke) ga samo predlaže. Dolazimo do toga da oni koji trebaju nadzirati zapravo glume fantomsku Upravu. Kad smo kod Nadzornog odbora, trenutno imamo krnji NO, od pet članova. To je protivno Statutu, usprkos tomu što direktor Kluba u javnosti tvrdi suprotno. U krivu je, i očito ne poznaje dovoljno Statut KK Zadra, na čijem je čelu!
Direktor svoje ovlasti ne konzumira, sportskog direktora nemamo, u javnosti je već nekoliko puta potvrđeno da su igrače i trenere potpisivali bivši predsjednici NO-a, uz ostala kršenja Statuta poput direktnog uplitanja u klupski marketing, kao i direktnog pregovaranja s potencijalnim sponzorima – stvar je to koja bi maksimalno trebala biti u rukama direktora, gospodina Željka Žilavca, i voditelja marketinga.
Ideja novih nadzornika, koja se poklapa s onom direktorovom, jest da je marketing “zadnja rupa na svirali”. Voditelja marketinga nemamo, netom otišli voditelj djelovao je praktički samo kao voditelj društvenih mreža, a njegova zamjena djeluje na volonterskoj bazi.
Marketing treba imati ozbiljan tim od barem nekoliko ljudi i pratiti standarde moderne struke, a nekakav minimum treba biti i PR služba Kluba. Kod nas je sve spojeno u jednu službu koja trenutno broji jednog čovjeka – volontera.
Nije tajna da je Klub u financijskim dubiozama, da je ovakav način financiranja neodrživ i da ovisi o dobroj volji Grada, njegovih vijećnika koji posljedično ucjenama i političkim igrama imaju moć krojenja Kluba po svojoj volji i ulaženja u njegove strukture.
Dugogodišnja je to praksa vladajuće stranke koju su nakon promjene političke klime prihvatili i novi akteri koji su zaigrali važnu ulogu. Prema europskim i svjetskim standardima financiranja sporta, javnim novcem ne smiju se plaćati profesionalni klubovi i sportaši!
Novčana sredstva iz Grada moraju biti usmjerena prema dvjema adresama – omladinskom pogonu (sport za mlade) i infrastrukturi (Višnjik/Jazine…). Pogledajmo tek situaciju malo južnije, u drugom simbolu Dalmacije. Splitsko gradsko vijeće raspravljalo je o svemu i svačemu u proračunu, i to više dana, ali namjenska sredstva za omladinsku školu Hajduka dodijeljena su odmah, i to više godina unaprijed, bez ikakve rasprave!
Postići nešto takvo možemo samo povjerenjem i transparentnošću. Nitko u Splitu ne dovodi u pitanje novac za Hajdukov omladinski pogon, a ovdje imamo vječnu sumnju da će gradski novac, umjesto tamo gdje je potreban, završiti u nečijim džepovima ili u ugovorima prve momčadi, gdje su promašaji posebno skupi.
Omladinskom pogonu možda više ne treba reorganizacija, jer vidimo da rezultati rastu i obavlja se dobar posao, ali potrebna mu je nadogradnja. Posla je previše, trenera je premalo. Mladi igrači koji dolaze sa strane nemaju adekvatne, minimalne uvjete za život, a sve manje imaju ih i treneri koji su nedovoljno plaćeni.
Svi se volimo dičiti tradicijom i “našom dicom”, svi želimo da prvu momčad pune igrači iz vlastitog pogona, ali to ne znači gurnuti šest juniora u akciju i navikavati ih na poraze! Ne, u omladinski pogon treba ozbiljno uložiti i pravodobno ga servisirati kako bi našim talentima i ljudima koji ih oblikuju osigurali prave uvjete rada u toj najosjetljivijoj dobi za razvoj košarkaša.
Zato je nužno presjeći i reći: ovaj Klub i njegov uspjeh više neće ovisiti o gradskim parama! Novac mora ići tamo gdje je to opravdano i potrebno – za djecu i uvjete rada, dok se prva momčad mora financirati isključivo novcem koji je prikupljen marketinškim aktivnostima, “match day” prihodima i sponzorstvima. Klub je svake sezone u financijskom deficitu i sve većem organizacijskom kaosu. Postavlja se pitanje kamo i na što odlazi gradski novac?! Nastavkom ovakvog poslovanja Klub će isključivo preživljavati. Ništa drugo!
Jesenski rebalans mora biti posljednji koji će Klubu spašavati glavu. Jedina preostala stvar koju Grad mora preuzeti u svoje ruke jest gašenje požara zvanog predstečajna nagodba. Klub godinama kasni s plaćanjem, umjesto po dogovorenim ratama plaća se preko ovrha, a takvim postupcima kamate i troškovi rastu i stvaran potrošeni novac postaje sve veći. Da ne govorimo o vječnom maču opasnosti da će nadležne institucije svemu jednom stati na kraj i poslati Klub u stečaj.
Ovim putem apeliram da se jedina, jednokratna gradska sredstva potroše u tu namjenu – da KK Zadar više nikad ne zatraži i ne zatreba rebalans, da se gradski novac iz redovnog proračuna preusmjeri u osnovno funkcioniranje, infrastrukturu i omladinski pogon, a da pogon prve momčadi bude financiran isključivo novcem koji su vlastitim umijećem zaradili ljudi u Klubu.
Dio tog umijeća svakako je izgradnja identiteta Kluba i njegova poistovjećivanja s gradom Zadrom i građanima Zadra. Klub je naš simbol, ljubav svih nas, ali aktivnosti koje povezuju Klub s ljudima koji ga vole su minimalne.
Simboli Kluba moraju biti lako dostupni u fan i web shopovima, pristupačni, da vidimo svako dijete, cijeli grad u majicama ili dresovima Kluba, šalove na utakmicama, šalice u kafićima, zastavice na automobilima, naljepnice na laptopima i maskice na mobitelima.
Minimalnim ulaganjem i maksimalnim trudom u društvenim aktivnostima – približavanjem djeci u školama, humanitarnim priredbama i akcijama, odlaskom u kvartove i obnavljanjem koševa te sličnim akcijama – možemo i moramo približiti ovaj Klub narodu i učiniti svakog Zadranina ponosnim na KK Zadar. Klub više ne smije imati imidž hodajućeg mrtvaca i vriće bez dna!
Sve to možemo i moramo zajedno: Klub je osiromašen i sredstvima i kadrom, a onaj unutarnji kadar je, možda i uz najbolje namjere, inertan i nesposoban za prave rezove i promjene. U takvom stilu krenula je i novoosnovana Udruga koja je na društvenim mrežama pasivna i bez jasnog programa, a u startu je izgubila povjerenje javnosti povezivanjem s potrošenom klupskom vlasti, i za moje pojmove nejasnim dogovaranjem za mjesta u NO – nije se postavila kao prava nadopuna Klubu i oporba trenutnom načinu upravljanja. Ne sumnjam u dobre namjere Udruge, ali način i proces u sukobu su s mojim pogledima na ispravno djelovanje takve organizacije, barem u početcima.