Dan Grada Zadra i blagdan zaštitnika sv. Krševana, lijep jesenji dan, a Grad poluprazan.
Nije pomogao ni video zid preko kojeg se prenosila dodjela nagrada ovogodišnjim laureatima, a kamoli proglašenje posthumno počasnog građanina Zadra Tomislava Ivčića. Njegove pjesme svirale su se na Kalelargi, taman nasuprot nekadašnje kavane Central, povijesnog mjesta društvenog života Zadra.
Od zatvaranja kavane Central počela je sadašnja preobrazba Grada. Osobito Kalelarge na kojoj je sve manje Zadrana – onih kojih nažalost više nema, jako puno onih koji su odselili preko Mosta ili tamo daleko, kao i onih koji tu ulicu izbjegavaju tijekom ljetnih gužvi.
Ostala je samo Ivčićeva pjesma – Kalelarga koju jedva da je imao tko slušati iza podne. Ne zato što je danas neradni dan, kako to bude u Splitu ili Dubrovniku za njihove blagdane, nego zato što je u Gradu sve manje onih koji u njemu rade. A još je manje onih koji imaju potrebu za Gradom.
Je li korona za sve kriva, pa tako i za objavu iz gradske uprave da neće biti uobičajenog šušura. Naravno da nije. Ona je samo novo opravdanje za to da Zadrani ne doživljavaju da je taj dan posvećen njima. On nije praznik njihovog grada, on je tek politička manifestacija Grada Zadra kao institucije.
A vrhunac ironije ili licemjera, kako je komentirao rekao jedan od autentičnih Zadrana, bio je na oglasnoj ploči. Plakat s programom za Dan grada uz osmrtnice građana!
