Ljubitelji mora i ribolovnog svijeta, ali i lokalno stanovništvo koje živi uz more često se žali da je ribe puno manje nego prije. Mnogi za to krive veće ribarske brodove i neke ribolovne alate. Mještani sjevernih otoka zadarskog arhipelaga Silbe i Oliba tvrde kako “brakovi” oko njihovih otoka postaju jadranska pustinja, javlja HRT.
Ferdo Frantin kaže kako se kod škojića Kurjak u Olibskom akvatoriju upotrebljava jedan od najgorih i najštetnijih alata u ribarenju, a to je mreža potegača zvana migavica. Željko Cotov, mali ribar i umirovljenik koji na Olibu živi cijeli život, kaže kako frišku ribu njegova obitelj uspije pojesti jednom tjedno. Riblji fond uvelike se smanjio u odnosu na zlatno doba ribolova u prošlome stoljeću.
– Odavdje do otoka Silbe je tri nautičke milje ili malo više, a dubina je sve 30 metara. I to ne fanga nego pijeska. Sve je dobro. Brak je veliki, dosta puta je ribu teško i uloviti. Ali riba postoji. Ali oni mrežama ne bježe. Ono što uđe u onu mrežu, oko je 14 mrežnog tega, i kupe sve, kaže Cotov.
Bune se i mali ribari na susjednoj Silbi. Oni koje je riba othranila, oni kojima je to nekad bila svakodnevna, otočna hrana.
– Oni ne samo da nam uništavaju sve, da nam love okolo i uništavaju sve nego još i tu ribu ne prodaju na ovom mjestu nego ju prodaju tko zna gdje. Tamo gdje vjerojatno imaju bolju cijenu. Poberu nam sve, za nas ostaje ništa. Ims nas 5,6 ribara koji imamo dozvolu, tu možemo bacati. Dalje, cijela Silba je njihova, kaže Emil Lukin sa Silbe.
Sve manje ljudi izlazi na more i sve manje ljudi lovi svojim mrežama stajačicama. Bilo je tu krasne ribe, a sada ribom oskudijevaju. Toliko da je kupuju na zadarskoj ribarnici. I kao da to nije dosta, susreću se ovi otočani i s drugim popratnim problemima.
– Nama migavice stvaraju štetu i na našim ribarskim alatima. Ja sam prije dvije godine imao parangale najlonske, bavim se s njima, znači lovim podlanice i baraje u uvali Pernatica. U 5 ujutro dođem, taman je svitalo, a meni parangali u kraju uništeni. To vam je 100 udica. I plaćam za to dozvolu, kaže Dalibor Rošić sa Silbe.
Silba i Olib pogodne su za mreže potegače jer nemaju stijena za koje će zapeti. A mreža koja se u kraju vuče po dnu uništava posidoniju, stanište za riblju mlađ. Za ove otočane takva je situacije beznadna. Nakon jednog takvog potezanja dugo vremena se na tom mjestu ništa ne ulovi.
– To je jedan tradicionalni alat, koji su zloupotrijebili ovi današnji ljudi, jer koriste ta moćna hidraulična vitla, koriste jako dugačke i visoke mreže i obuhvate veliku površinu u moru. Po pravilniku piše da je 500 metara konopa i 300 m mreže, ali nitko ih ne prati nitko ih ne snima nitko ih ne kontrolira, kaže Ivan Smirčić.
Mještani Oliba tražili su da im zaštite glavnu uvalu na otoku. To su i dobili, međutim posljednjih nekoliko godina potezanje mreža u glavnoj uvali, kažu, više nije zabranjeno. Stanovnici sjevernih zadarskih otoka rješenje vide u promjeni zakona i većim kontrolama.
– Najbolje bi bilo zabraniti. Ali, bitno reducirati, napraviti lovostaj. Da u svako doba ne mogu na svim pozicijama vući te potegače, smatra Smirčić.
– Apeliramo i pozivamo ponovno zakonodavca da malo razmisli na temelju znanstvenih istraživanja i na temelju svega ovoga što se vidi, kako uništava mlađ, malu ribu kao ješku i to je dovoljan razlog da bi se, ako ništa drugo, stavila neka restrikcija ili lovostaj. Mi znamo da ljudi žive od ribe, ali moramo zaštititi to malo ribljeg fonda, poručuje Frantin.
Nadaju se da će se i njihov glas čuti. Jer željeli bi nešto blagodati mora ostaviti i unucima. Nastavi li se kopanje podmorja, kažu, o ribi u akvatoriju oko Silbe i Oliba potomcima će pričati samo legende.