Samo jedan đir kroz Šibenik objašnjava zbog čega Zadrani sve više upiru u taj grad kao uzor pametnog razvoja i urbanog uređenja. Mnogi su to uvidjeli odlazeći na tvrđave na kojima cvijeta ljetni koncertni život na Jadranskoj obali.
Osim što je šibenski pjevač Mišo Kovač opjevao Dalmatinca koji nosi lančić oko vrata, Šibenik je autohtoni dalmatinski urbanitet s arhitekturom koja je prilagođena položaju tog grada koji se kao njegovi susjedi, Zadar i Split ne ponose s 3000, odnosno 1700 godina postojanja.
Kamen u povijesnoj jezgri je toliko dominantan i to ne samo u utvrdama koje se redom uređuju kao i bivši prostor JNA, već u uskim šibenskim ulicama. Uzorno čistim, s blistavim i cjelovitim kamenim pločama koji se ne krpaju betonom i na kojima nema otpada, a ponajmanje plastičnih kanta. Šibenačni svoje smeće odlažu u podzemne kontejnere. Jedan od njih je na rivi – kamenoj i uzorno uređenoj na kojoj se uređuje još jedan hotel. Naravno u kamenu.
Šibenik ima i podzemnu garažu – izgrađenu u kratkom vremenu s kreditom kojeg je podiglo njihovo komunalno poduzeće. Nalazi se ispod Poljane sa zgradom kazališta koja je uređena u suvremeni trg.
Uz Poljanu se kopa ulica koja vodi prema rivi – dio je to aglomeracije koja je u Šibeniku davno počela i odvija se u rokovima. Na gradilištu se kopa i u mrklom mraku.
Tog “mraka” Šibenčani se ne boje ni kada je u pitanju Drugi svjetski rat: osim tome posvećenog muzeja ili obale prvoboraca, na njihovoj Kalelargi je trajni oglas sa stranicama Slobodne Dalmacije o danima oslobođenja Šibenika.
Pored Međunarodnog dječjeg festivala, Večeri dalmatinske šansone i Festivala hrvatskih putnika, te onog kojeg organizira alternativa i ljevica pod nazivom Fališ, Šibenik je postao središte brojnih glazbenih festivala i događanja ljeti za koje se najave daju tijekom zime.
I sve to pod vladavinom HDZ-a i gradonačelnika koji je po struci liječnik. O šibenskim znamenitim ljudima, živom dalmatinskom mentalitetu te vidljivom građanskom duhu, dovoljno je reći mali grad s velikim ljudima.
Nažalost, korona je opustjela šibenske ulice u poslijepodnevnim i večernjim satima, ali trgovine i kafići nisu trajno zatvoreni.