U domove mnogih stanovnika diljem naše male Zemaljske kugle već više od desetljeća putuju predmeti koji nose uspomene na vrijeme provedeno u Zadru. Mnogi od njih nastali su u obiteljskoj manufakturi “Baš lipo” u Arbanasima, domu Aljoše Bajla i njegove supruge Ivane Kazije Bajlo. Kažu nam kako je njihovo najveće zajedničko djelo njihova 9-godišnja curica, dok su zadarske znamenitosti, jadranske i univerzalne motive odavno prestali brojati…
Krenulo je izradom konfeta za vjenčanja, što je bio relativno unosno sve do ove godine, kada su svi u ovom poslu ostali na “suhome”. No brzo su se prebacili na originalne suvenire, ručno rađene svjetionike, magarce, mornare, brodove, kućice. Bilo je pokušaja i da se naprave suveniri s lokalnim motivima, pa je tako već 2009. napravljen Zadarski barkajol. Vjerovalo se da će ići dalje s Pozdravom suncu, Morskim orguljama, ali su ipak krenuli prema univerzalnijim dalmatinskim motivima.
– Nije bilo interesa u lokalnim institucijama, barkajola su pohvalili i zahvalili nam na dolasku. Rekli su nam “baš lipo” i više se nisu javili… Svi govorimo da nećemo kineske stvari, ali kada nešto konkretno treba napraviti onda nema odaziva. I turistima je Sv. Donat samo jedna crkva, poput Sv. Duje u Splitu, tako da te stvari “idu” samo kod naših gastarbajtera. Izuzetak su manje turističke zajednice poput privlačke, koja suvenire s prikazom njihovog bunara nosi na prezentacije po svijetu, govori Aljoša.
Ivana je odmalena željela biti umjetnica pa kaže da danas uživa u ovome što radi. Kako je diplomirala kulturu i turizam, ovim je zanimanjem povezala svoju ljubav i struku.
– Za kompliciranije suvenire izrađujem modele, kalupe, nakon čega se u njih lijeva glina, navečer u 10 se stavi u peć, izvadi ujutro u 9, hladi cijeli dan i potom stavlja glazura. Meni je draži ručni rad, uzmem komad gline, izvaljam, modeliram, utisnem, takvi suveniri imaju dušu, govori Ivana.
Današnji kupci najčešće će uzeti zdjelu, pepeljaru, posudu za ulje, svijećnjak ili neki drugi uporabni predmet s motivom paške čipke, masline, smokve, lavande… Umjesto da suvenir stave u kredencu, radije će ga držati na stolu ispunjenog smokvama, voćem, grickalicama. Takvi suveniri se ne mogu prodavati po nekoliko kuna, ali iskustvo pokazuje da više nitko ne želi sa sobom nositi “smeće” i radije će dati koji euro više za nešto što im se svidi. Što sve nude može se vidjeti u našoj fotogaleriji, ali i njihovoj Instagram i Facebook stranici.
Aljoša dodaje kako je njemu najdraži suvenir – tovar.
– Zato što sam ja bio model za njega, otkriva tajnu uspjeha, šaljući pozdrave iz “krematorija” glazbenim urednicima omiljenog radija, Davoru i Prti.