Koliko god se u lipnju govorilo – ovo je održiv turizam, toliko je srce sezone na zadarske ulice vratilo masovni turizam – u kojem vlada komunalni nered.
Gradske vlasti su, sudeći prema stanju na terenu, vidljivom u našoj foto-galeriji, otpustili sve mjere uvođenja reda – tzv. kozlići (prije dvije godine zabranjeni) na sve strane vode do tog i tog, reklamni eksponati zauzimaju uske ulice kao i ugostiteljske terese kojima nikad dosta kvadrata. Neki su sebi dali za pravo da stave svoje pitare sa cvijećem – privatizirali su ulicu u kojoj se nalazi samo njihov “štekat” s jedne i druge strane.
Zadarsko ljeto bilo bi nezamislivo bez kukuruza i sladoleda te miomirisa ulične hrane. Bez najave je postavljen i sajam na rivi sa štandovima i frižiderima. Prodavači su rivu pretvorili u parkiralište i odmaralište, dok zadarski ugostitelj cijelu godinu plaća skupi zakup za svoju ugostiteljsku terasu. Suveniri se prodaju na sve strane, gužva na ulici, ali promet je tek 40 posto od lanjskog, kažu domaći trgovci. Uzalud je trud i Čistoći – ne mogu oni toliko pokupiti smeća koliko ga se stvara, a na mjestima nigdje košara. Izostanak stotinu parkirnih mjesta s Muraja, a da nije stvorena alternativa, opjevan je problem zadarskog turizma.
Masovni turizam je dopušten u ovim epidemiološkim mjerama, kao i politika daj što daš – treba iskoristiti ovu neočekivanu turističku sezonu. Jer čeka nas ta “strašna” jesen za koju važi ona antička izreka Trojanskog rata: Boj se Danajaca i kad darove nose.
