Na zadarskom sveučilištu održana je komemoracija za Ivicu Đovanija Matešića Jeremiju za kojeg će posljedni ispraćaj bit danas na Gradskom groblju u 17 sati.
Uz pjesmu klape HRM, sv. Juraj, govore pune emocije o jedinstvenom liku Đovanija, kojeg su prijatelji zvali Điđi, održali su jedan od njegovih zapovjednika Danijel Kotlar, u ime Društva književnika oprostio se Tomislav Marjan Bilosnić, dok je župan Božidar Longin iz samoizolacije biranim riječima podsjetio kako Đovani na žalost nije imao u rukama svoju posljednju knjigu u kojoj je spojio njemu najveće vrijednosti – Domovinski rat i svoje Arbanase. Njegov arbanaški prijatelj Bernard Kotlar napravio je kratki film s fotografijama Đovanija od rođenja, iz djetinjstva, ratnih dana, diplomacije, kafića Dominik u kojem je radio sa svojom suprugom Snježanom koja je kao i svi sudionici komemoracije nizanje tih slika popratila s jecajem duboke tuge.
Suze nije mogao suzdržati niti njegov brat po oružju, brigadir Danijel Kotlar, pitajući se tko će se sad opraštati od garde hrvatske kada je otišao onaj tko nas je, kazao je Kotlar, volio više od samoga sebe. Obraćajući se dragom prijatelju Điđiju, Kotlar je rekao kako je Matešić, bio taj koji je pisao o velikom pobjedama i malim ljudima.
– Vice, jedan od tvojih zapovjednika je rekao kako si Ti jedan od rijetkih heroja i poslije rata. Sve to ostavilo je traga na tebe. Emocije su učinile što rat nije, zajecao je Kotlar, preporučivši da Đovanija čuva Zonja jon – kako se na arbanaški kaže Gospa naša.
Ivica Matešić Jeremija preminuo je na prvi dan ljeta. Književnik Tomislav Marjan Bilosnić gledao je dokumentarac o 50 godina posvećenja sv. Nikole Tavelića. U trenucima kada je bilo čitanje proroka Jeremije telefonski je dobio vijest o odlasku Jeremije.
– To za mene ima simbolično značanje. Matešić je posljednji mitski pisac. Svaka njegova knjiga i tekst bili su zahvalnost. Nakon svih svojih uloga u životu, ostaje nam pjesnik Jeremija i slava njegove riječi, kazao je Bilosić.
Volio je riječi i znao je s njima, poručio je župan Longin u svom oproštajnom govoru uz fotografiju na kojoj je s Đovanijem, pripadnikom svoje generacije.
– Sklopio je tople oči i otišao je čovjek s gromkim i zaraznim smijehom. Jedan od velikih romantiračara i idealista. Veliki Čovjek. On je bio taj koji je svakog branitelja ispratio na vječni počinak i bio ondje gdje treba pomoći, rekao je Božidar Longin, dodavši kako će biti nezamislivo organizirati bilo kakvu ratnu obljetnicu bez Đovanija kojeg trebamo održati u uspomeni jer samo tako će uz nas dalje živjeti.
Župan Longin je organizirao komemoraciju za Ivicu Matešića Jeremiju koju je vodila Vlatka Vučić Marasović. Glumica Milena Dundov pročitala je zorno Oči jednog 15-godišnjaka, ratnu priču iz Škabrnje koja odražava spisateljski dar Đovanija, pisaca i kroničara ljudskih sudbina u istinskoj borbi za Domovinu, onih koji su gradili sloboda. Marjan Bilosnić je proglasio književnika Ivu Matešića Jeremiju novovjekovnim Gundulićem citirajući njegove klasične stihove O lijepa, o draga, o slatka slobodo…