Pržim se kao sveti Lovre, ali svejedno ne bih mijenjao ovaj posao za drugi. Veslali su stari ljudi, moj otac, stric, a i ja ću dok mogu, kazao nam je prije nekoliko godina barkajol Šime Sorić ili jednostavno – barba Šime. Nažalost, ovoga proljeća, pritisnut poodmaklim godinama, barba Šime je shvatio da više ne može i odlučio svoj kaić PR 57 vezati uz kraj, javljaju Naši školji.
– Osim što turistička slika Preka, osobito u ljetnim mjesecima, više neće biti ista bez našega barba Šime, otvorio nam se problem i prijevoza naših mještana nedjeljom na misu na Školjić. Svi pitaju tko će sada prevoziti turiste i domaće na Školjić, a mi smo svjesni toga da najpoznatijem preškom barkjolu nećemo lako naći zamjenu. Zato pozivamo zainteresirane Prečane, osobito one koji u vlasništvu imaju drveni kaić od najmanje pet metara, a zainteresirani su za sezonski posao barkajola, da se jave u Turističku zajednicu Općine Preko (023 286 108, [email protected]). Da se tradicija ne bi ugasila i da bi kupači i putnici bili sigurni, važno je napomenuti da se prijevoz u drvenom kaiću obavlja isključivo na vesla, kaže načelnik Općine Preko Jure Brižić i dodaje da s TZO Preko razmišljaju i o kupnji vlastitog kaića.
Prvi preški barkajoli počeli su prevoziti putnike na 70 metara udaljen Školjić oko 1950. godine. Ubrzo im se pridružio i barba Šime te postao preška ikona, neodvojivi dio duše mjesta. I to ne samo kao simbol tradicije nego i turizma. Jer tko je jednom upoznao barba Šimu i s njim zaplovio prema Školjiću, pamtit će ga zauvijek jer je preški barkajol u onoj, za većinu nedostižnoj, bezvremenskoj kategoriji ljudi.