U Zagrebu je jučer ujutro iznenada u 68. godini života preminuo zadarski publicist Pavao Jerolimov. Vijest o smrti potvrdio nam je njegov brat, akademik Vjekoslav Jerolimov.
Rođen je 22. lipnja 1952. u Zadru gdje je završio osnovnu školu Petra Preradovića i gimnaziju. Studij fizike i tehničke kulture, a potom i Odsjek likovnih umjetnosti završio je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Učiteljsku službu započeo je 1978. u Rugvici kraj Zagreba, potom pet godina djeluje u OŠ Gustava Krkleca (Travno – Novi Zagreb), te gotovo cijeli radni vijek do umirovljenja 2017. bio je učitelj fizike i tehničke kulture u OŠ Ivana Gundulića u Zagrebu.
Bio je dugogodišnji suradnik Hrvatske matice iseljenika i Društva Naša djeca gdje je vodio više projekata u radu sa studentima i osnovnoškolskom djecom. Među inim jedan je od pokretača i višegodišnji voditelj Male ljetne škole hrvatskog jezika i kulture Hrvatske matice iseljenika koja djeluje i danas, punih 25 godina.
Jedan je od obnovitelja rada Kluba Sveti Donat u Zagrebu 1991. godine kojemu je bio dugogodišnji tajnik i predsjednik. Nakon prestanka djelovanja Kluba Sveti Donat 1997. godine narednih desetljeće i pol aktivan je član Zadarskog kluba u Zagrebu.
Bavio se proučavanjem povijesti školstva i sporta, posebice zadarskog kraja, te književnicima za djecu i poviješću stripa, a rado je zalazio i u druge teme kao što su povijest zdravstva i povijest novinstva.
Autor je nekoliko knjiga, više desetaka foto-dokumentarnih izložbi, stotinjak likovnih izložbi kojima je uglavnom uz stručni osvrt izveo likovno oblikovanje plakata, kataloga i pozivnica. Objavio je više tisuća raznovrsnih članaka u brojnim novinama (Narodni list, Zadarski tjednik, Zadarski list, Zadarski regional, Školske novine, Šibenski list, Vijenac, Hrvatsko slovo …), časopisima (Matica, Kualjski lumin, Naši školji, Modra lasta, Zrno, Povijest sporta, Olimp, …) i zbornicima (Zadarska smotra, Iseljenički zbornik …). Pokrenuo je i uređivao više časopisa za djecu (Spomenak, Gundulićev glasnik i Zadnja klupa). Među inim urednik je više zbirki pjesama drugih autora (Robert Bacalja, Tihana Hodak i Konrad Kiss), te urednik i producent audio-kazete ženske klape Lavandiere iz Preka koja je objavljena 1995. godine povodom njihove desetogodišnjice djelovanja. Zadnjih godina bavi se grafičkim dizajnom, a posebno likovno-grafičkim oblikovanjem i izvedbom knjiga kojima je autor.
U Zadru je prije pet dana predstavio svoju posljednju monografiju o povijesti OŠ Petra Preradovića. “Pisati knjigu o svojoj školi, bilo kao njen učenik ili kao njen djelatnik vrlo je zahtijevan zadatak. Nije nimalo lagan ni jednostavan, ali je zato više nego ispunjen zadovoljstvom, radošću, ljubavlju i ponosom. (…) U prirodi je čovjeka, na njegovu veliku sreću, što brzo zaboravlja loše događaje, poneku slabiju ocjenu, nesretne ljubavi iz školskih klupa ili nečeg sličnog, a rado se sjeća onih dobrih, vedrih, veselih trenutaka. A ova knjiga je stvarana, kako bismo se prisjetili svega lijepoga što smo doživjeti i proživjeti sa svojim učiteljima ili prijateljima iz razrednih klupa, kao podsjetnik na ljepotu djetinjstva i radost poučavanja.
Pavao je bio erudit, hodajuća enciklopedija, prikupljač brojnih informacija o Zadru i Zadranima. Nema kave ili piva koje bio popio u Zadru a da nekog od sugovornika ne bi “žicao” biografske podatke za svoj veliki dosje o Zadranima, koji je u stanu u Zagrebu slagao po stotinama polica i čekao konačnu obradu. Nažalost, mnoge priče njegovim odlaskom ostat će neispričane…