U petak će se u 21 sat na zadarsku adventsku pozornicu popeti hrvatska pop diva Ivana Vrdoljak Vanna. U trenutku njezinog prvog obraćanja publici, bit će to susret s gotovo trideset godina glazbene karijere tijekom koje je Vanna plovila prvo kao prateći vokal u bendu „Boa”, potom od početka devedesetih prošlog stoljeća u amblematskom dance bendu „Electro team”, da bi od 1997. počela njezina samostalna karijera ovjenčana sa sedam studijskih albuma i nastupom na Pjesmi Eurovizije. Njezin ovogodišnji album „Izmiješane boje” također dobro plovi radijskim stanicama, u rujnu je zasjeo na prvo mjesto najprodavanijih albuma, a sama Vanna kaže kako savršeno upotpunjuje njezin koncertni program. S Vannom smo razgovarali uoči novog zadarskog koncerta, ili prvog nakon sjajnog prošlogodišnjeg nastupa u zadarskom HNK-u, nakon kojega je, dodaje, uslijedio još bolji tulum.
Mentorica ste u hrvatskom „The Voiceu”; koliko je teško ili lako procijeniti može li netko od izvođača postati pjevačka zvijezda? Pretpostavljamo da je vještina pjevanja samo jedan od razloga, a što Vi gledate ili tražite kod kandidata?
– Dobro ste to detektirali, jer iako se show zove „The Voice”, svi znamo kako je potrebno i još nešto osim toga. Upravo zato tražim glasove kroz koje čujem nečiju osobnost. Glas kao takav često je samo tehnička kategorija. Kada ljudi kažu da netko ima glaščinu, obično misle kako je to nešto pohvalno, ali ja mislim da je to u najboljem slučaju samo bezlična kategorija i ništa više. To je kao da vrhunskom nogometašu kažete da je dobro žonglira s loptom, a to nije dovoljno za pobijediti u utakmici, zar ne? Isto tako, niti glas sam po sebi nije dovoljan da bi doputovao do nečijeg srca, a kada pjevaju, glasovi tome služe. Pored toga, čak ne treba putovati do srca, ali nešto moramo osjetiti, odnosno osjetiti neku želju da ponovo vidimo tu osobu kako pjeva.
Sami ste sudjelovali na pjevačkim natjecanjima u mladosti. Što ste tada naučili i je li mentorski pristup u „The Voiceu” još bolji način za početak nečije karijere?
– Sudeći po reakcijama samih kandidata, oni su oduševljeni s principom mentoriranja u tom formatu i zato „The Voice” jest najbolji pjevački show na svijetu. Naime, po principu međusobnog odabira, svjesno odlučujete koga ćete podučavati vještinama koje možete prenijeti na kandidate, a oni ih potom usvajaju ovisno o svom talentu. U tim se okolnostima zbližavate, pa zato mentorima bude emotivno vrlo teško kada morate odlučiti tko napušta show. Pritom bude puno veselja i smijeha, jer oni uče od nas, ali i mi učimo od njih. Naravno da bih se kao mlada bila odlučila prijaviti na takav show i sigurno bih bila puno toga naučila, ali nije ni ovako loše ispalo.
Puno ste puta nastupili u Zadru, a posljednji put, ako se ne varam, u HNK-u prošle godine. Pamtite li zadarske koncerte po nečemu osobitom?
– Da, koncert kojega smo održali u kazalištu prije godinu dana bio je predivan, kao i jedan zgodan tulum na kojem smo poslije završili, pili dobro vino i opet malo pjevali. Pamtim one dragocjene koncerte još iz vremena okupacije zadarskog zaleđa kada smo do kluba „Saturnus” putovali preko pontonskog mosta kod Novskog ždrila blizu Maslenice. To su za mene bili dragocjeni trenuci za pamćenje.
U čemu se autorski sastoje „Izmiješane boje” na Vašem novom albumu i jesu li nastupi uživo najbolji način za njihovo prenošenje?
– „Izmiješane boje” je, dakako, naziv te pjesme koju ljudi poprilično vole i ona predstavlja svojevrsnu prekretnicu u mom autorskom radu, jer me ta pjesma predstavila na način koji, možda, dotad nije bio poznat široj publici. Pored brzih i plesnih pjesama koje su na neki način moj zaštitni znak, balade poput „Izmiješanih boja” savršeno upotpunjuju moj koncertni program.
Novi album nije Vam prvi ni posljednji, pa kakav je osjećaj imati novu glazbenu priču? Postoji li neki osjećaj koji je identičan za prvi, sedmi ili deseti album?
– Ovo je za mene poseban album, jer je na njemu sedam mojih autorskih pjesama. Tako sigurno nije bilo na prošlim albumima, ali drago mi je da sada jest. Surađivala sam s izuzetno dragim producentima i aranžerima Goranom Kovačićem i Antom Gelom, kao i Shallom koji je zaslužan za zvuk pjesme „Tragom tvojih tragova” Ante Pecotića. Većinu instrumenata su odsvirali glazbenici s kojima i inače sviram na koncertima, tako da taj album doživljavam osobnije nego druge.
Za kraj, kakav koncert očekujete u petak? Pozornica je prigodna i adventska, a atmosfera na Adventu prilično familijarna. Odgovara li Vam takav ambijent?
– Uvijek očekujem odlične koncerte, raspoložene i raspjevane ljude koji se k tome vole i šaliti, a adventsko doba je posebno prekrasno. Baš se radujem koncertu!
