Prošlost Zadra krije mnoge neispričane priče i sudbine, a jedna od njih, o engleskom kapetanu i njegovoj kćeri, sačuvana je samo u kratkoj notici kroz sjećanje dr. Želimira Maštrovića u njegovoj knjizi “Zadarska Brodarica – Sjećanja i Legende”. U priči o vili Tripalo u nekoliko se redaka spominje kako je umirovljeni engleski kapetan došao u Zadar, kako zbog njega Talijani po dolasku nisu uništili natpis “Zdravo 1908”, te kako su on i kći na kraju napustili vilu. Što je bilo s kapetanom i djevojčicom ostala je tajna sve do ovih dana.
Četvero Amerikanaca iz različitih krajeva SAD-a – Chicaga, Washingtona, Denvera i Kentuckyja, krenulo je prije desetak dana u smjeru Hrvatske, noseći sa sobom malu posudu. Sletjeli su u Dubrovnik, otišli do Cavtata, potom iznajmili kuću u Zadru, nekoliko stotina metara od nekadašnje Vile Rita, odnosno kuće Tripalo. Predvečer su se uputili brodom prema zadarskom zalasku i tamo, na pučini, iz kutije pustili pepeo svoje majke, Judy Coppola. Male kapetanove kćeri, koja se nakon nevjerojatne Odiseje skrasila u Americi, cijeli život sanjajući svoj Zadar. Kojemu se zauvijek vratila.
I što je bilo s kapetanom i njegovom kćeri? Sydney Alers -Hanskey, tako se zvao, u prvoj polovici prošlog stoljeća stigao je u Zadar, gdje se družio s brojnim obiteljima; među njima je bila i čuvena obitelj von Trapp. Kupio je kuću s vrtom, a njegova kći Judy imala je sretno djetinjstvo s bezbrojnim satima provedenim na moru. Sjećanja joj sežu do četvrtog rođendana, kada je pred ogledalom shvatila da se nije promijenila, iako je starija.
– Kad sam stigla iz Engleske, krenula sam u talijansku školu Antonio Cipicco (današnji Preradović), iako nisam znala ni riječi talijanskog. Upisala sam prvi razred gimnazije, voljela sam čitati, plivati, otac me pokušao naučiti upravljati brodom ali bila sam premalena. Imali smo ogromno društvo, ljudi su dolazili i odlazili, među njima obitelj Von Trapp, priča Judy u zapisu kojeg su njezina djeca napravila u jednoj prigodi, a zatim i složili u video zapis.
Kao 12-godišnja djevojčica na radiju je čula Mussolinijevu objavu rata. Bili su u strahu da će se ova idila prekinuti, što se uskoro obistinilo. Talijanska uprava u Zadru izdala je dekret kojim se njezinom ocu oduzimaju kuća s okućnicom, vrt i novac. Jedini novac koji su uspjeli sakriti bili su švicarski franci zašiveni u lutku patuljka (koju i danas Judyna kći još uvijek čuva). Strahujući za život ribaricom su prebjegli u Preko, odatle u Dubrovnik i Cavtat. U rujnu 1940. kapetan umire te je pokopan na malom grkokatoličkom groblju. Tu završava priča pomorskog kapetana iz naše priče.
Britanski konzul uputio je Judy i njezinu majku Phillis da zemlju napuste preko Beograda i Turske, nakon čega se dalje same trebaju snaći kojim će putem do Engleske ili neke druge zapadne zemlje. Vlakom su otišle za Beograd, zatim Istanbul, Siriju, Bagdad, Basru, iz koje su isplovili brodom. Avantura ih je odvela na drugu stranu Zemaljske kugle – nastavili su prema Iranu, Omanu, Kuvajtu, Karachiju, koji je tada bio dio Indije, Šri Lanke, gdje je jahala na slonu, Singapuru, Filipinima, Australiji i potom uz tjedne vožnje nepreglednim morem do Havaja. Prebacili su se u San Pedro u Kaliforniji, potom u LA i konačno u Vancouver, što je označilo kraj njihovog puta iz Zadra.
Judy je odselila u Maine, studirala u Bostonu i imala jedan rani brak bez djece. Ponovno se udala i dobila dva para blizanaca – Carla i Ninu te Stevea i Eda. Svi su oni bili na onom brodu koji je isplovio s urnom u kojoj se nalazio Judyn pepeo. Kad je majka prošle godine umrla, odlučili su joj ispuniti želju i njezin pepeo vratiti u grad koji je toliko voljela.
![MDI 4693[2]](https://www.057info.hr/images/vijesti/orginal/MDI_4693[2].jpg)
Nakon vremena potrošenog u organizaciji puta Coppole (nisu povezani sa slavnim američkim redateljem) krenuli su prema Hrvatskoj. Iz Dubrovnika su produžili prema Cavtatu, gdje su našli neoznačen
kćeri, sačuvana je samo u kratkoj notici kroz sjećanje dr. Želimira Maštrovića u njegovoj knjizi “Zadarska Brodarica – Sjećanja i Legende”. U priči o vili Tripalo u nekoliko se redaka spominje kako je umirovljeni engleski kapetan došao u Zadar, kako zbog njega Talijani po dolasku nisu uništili natpis “Zdravo 1908”, te kako su on i kći na kraju napustili vilu. Što je bilo s kapetanom i djevojčicom ostala je tajna sve do ovih dana.
Četvero Amerikanaca iz različitih krajeva SAD-a – Chicaga, Washingtona, Denvera i Kentuckyja, krenulo je prije desetak dana u smjeru Hrvatske, noseći sa sobom malu posudu. Sletjeli su u Dubrovnik, otišli do Cavtata, potom iznajmili kuću u Zadru, nekoliko stotina metara od nekadašnje Vile Rita, odnosno kuće Tripalo. Predvečer su se uputili brodom prema zadarskom zalasku i tamo, na pučini, iz kutije pustili pepeo svoje majke, Judy Coppola. Male kapetanove kćeri, koja se nakon nevjerojatne Odiseje skrasila u Americi, cijeli život sanjajući svoj Zadar. Kojemu se zauvijek vratila.
I što je bilo s kapetanom i njegovom kćeri? Sydney Alers -Hanskey, tako se zvao, u prvoj polovici prošlog stoljeća stigao je u Zadar, gdje se družio s brojnim obiteljima; među njima je bila i čuvena obitelj von Trapp. Kupio je kuću s vrtom, a njegova kći Judy imala je sretno djetinjstvo s bezbrojnim satima provedenim na moru. Sjećanja joj sežu do četvrtog rođendana, kada je pred ogledalom shvatila da se nije promijenila, iako je starija.
– Kad sam stigla iz Engleske, krenula sam u talijansku školu Antonio Cipicco (današnji Preradović), iako nisam znala ni riječi talijanskog. Upisala sam prvi razred gimnazije, voljela sam čitati, plivati, otac me pokušao naučiti upravljati brodom ali bila sam premalena. Imali smo ogromno društvo, ljudi su dolazili i odlazili, među njima obitelj Von Trapp, priča Judy u zapisu kojeg su njezina djeca napravila u jednoj prigodi, a zatim i složili u video zapis.
Kao 12-godišnja djevojčica na radiju je čula Mussolinijevu objavu rata. Bili su u strahu da će se ova idila prekinuti, što se uskoro obistinilo. Talijanska uprava u Zadru izdala je dekret kojim se njezinom ocu oduzimaju kuća s okućnicom, vrt i novac. Jedini novac koji su uspjeli sakriti bili su švicarski franci zašiveni u lutku patuljka (koju i danas Judyna kći još uvijek čuva). Strahujući za život ribaricom su prebjegli u Preko, odatle u Dubrovnik i Cavtat. U rujnu 1940. kapetan umire te je pokopan na malom grkokatoličkom groblju. Tu završava priča pomorskog kapetana iz naše priče.
Britanski konzul uputio je Judy i njezinu majku Phillis da zemlju napuste preko Beograda i Turske, nakon čega se dalje same trebaju snaći kojim će putem do Engleske ili neke druge zapadne zemlje. Vlakom su otišle za Beograd, zatim Istanbul, Siriju, Bagdad, Basru, iz koje su isplovili brodom. Avantura ih je odvela na drugu stranu Zemaljske kugle – nastavili su prema Iranu, Omanu, Kuvajtu, Karachiju, koji je tada bio dio Indije, Šri Lanke, gdje je jahala na slonu, Singapuru, Filipinima, Australiji i potom uz tjedne vožnje nepreglednim morem do Havaja. Prebacili su se u San Pedro u Kaliforniji, potom u LA i konačno u Vancouver, što je označilo kraj njihovog puta iz Zadra.
Judy je odselila u Maine, studirala u Bostonu i imala jedan rani brak bez djece. Ponovno se udala i dobila dva para blizanaca – Carla i Ninu te Stevea i Eda. Svi su oni bili na onom brodu koji je isplovio s urnom u kojoj se nalazio Judyn pepeo. Kad je majka prošle godine umrla, odlučili su joj ispuniti želju i njezin pepeo vratiti u grad koji je toliko voljela.
Nakon vremena potrošenog u organizaciji puta Coppole (nisu povezani sa slavnim američkim redateljem) krenuli su prema Hrvatskoj. Iz Dubrovnika su produžili prema Cavtatu, gdje su našli neoznačen grob, u kojem je prema svemu sudeći pokopan njihov djed, kapetan Alers-Henkey. Napokon, stigli su i u Zadar, fotografirali se pred kućom na Trpimirovoj obali koja je sada obnovljena i u vlasništvu slovačkog poduzetnika Ivana Petričeka. Sudbina je htjela da su tu sreli i prvog susjeda, dr. Maštrovića, koji ih je upoznao sa sudbinom kuće koja se u Judyno vrijeme zvala Vila Rita, no Zadrani su je po kapetanu zvali “La Casa del Capitano”.
– Mama je imala zanimljiv život, podigla je nas četvero, bila je domaćica do 1981. kada nam je umro otac. Tada je diplomirala knjižničarstvo i radila kao knjižničar na Michigan State University do mirovine. Uvijek je pričala o rodnom gradu, bezbrojnim satima provedenim na moru i suncu, a u osamdesetima je posjetila Zadar, gdje je srela neke prijatelje iz djetinjstva. Fascinirani smo činjenicom da smo uopće stigli tu i nadamo se da ovo nije naš zadnji dolazak, govore nam Coppole dok se pripremaju na povratak preko Velike bare. Tamo ih čekaju svakodnevni poslovi ali i iskustvo koje će zasigurno pamtiti do kraja života. Baš kao njihova majka, kći engleskog kapetana iz Zadra.
