Betonizacija, uzurpacija, privatizacija i drugi oblici nagrđivanja obale stari su hrvatski problem, kao i bijeg građana iz starih jezgri gradova i naselja zbog trke za turističkim novcem. Nerijetko ga grabe „neki drugi” koji su se bolje snašli u turističkom „raubovanju” gradskih ulica, lokala, nekadašnjih obrta, stambenih jedinica, pa i kulturnih spomenika, plaža, otvorenih prostora. To je oblik pražnjenja gradova od domicilnog stanovništva. Strašni primjeri su jezgra Dubrovnika i više manjih gradova. Središnje zone Splita, Zadra i Pule malo su veće pa su posljedice donekle manje vidljive. Zakoni su dobra osnova za postupanje, ali praksa pokazuje da se njihova primjena mora zasnivati na kvalitetnom komunalnom upravljanju, svijesti svih građana, i onih koji uzurpiraju, i onih koji to nerijetko trpe ne reagirajući zbog eventualnog straha ili inercije, ističe prof. dr. sc. Damir Magaš, utemeljitelj i prvi rektor Sveučilišta u Zadru, sada redoviti profesor u trajnom zvanju na Odjelu za geografiju u posljednjem broju Lanterne, Glasnika Sveučilišta u Zadru.
U svom obimnom znanstvenom radu dr. Magaš dotaknuo se mnogih tema, a mnogo radova posvetio je pomorskoj orijentaciji Hrvatske.
– Jadransku usmjerenost Hrvatske trebalo bi bolje i kvalitetnije prepoznavati, poticati i koristiti. Preoštra je ocjena da se ništa ne poduzima, premda turizam ne bi smjela biti jedina i presudna grana razvoja u primorju. Za stvarno i kvalitetno uključenje Jadranske Hrvatske u suvremene europske gospodarske tijekove presudno je ostvarenje dužobalnoga jadransko-jonskog koridora o kojem se govori 30-ak godina, ali je malo stvarnih napora. Od Lombardije preko istočnog Jadrana do Grčke treba ostvariti autocestu, brzu željeznicu kao novi europski željeznički brzi pravac Milano – Dubrovnik – Atena/Istanbul, s brzinama 250-300 km/h, cjevovode. To bi bio izvrstan i važan prometni pravac EU, konkurentan onom od Beča preko Budimpešte i Beograda prema Istanbulu, ili onom kroz Italiju trajektom za Grčku. Poprečne suvremene veze Panonskog bazena za Rijeku, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, s oživljavanjem istarske željeznice povezivanjem na hrvatski sustav željeznica, označile bi novi investicijski zamah i novo, kvalitetnije otvaranje Europe na hrvatski Jadran, što bi i cijeloj državi, ali i ovom dijelu Europe, otvorilo nove izglede razvoja.
Dr. Magaš osvrnuo se i na početke Odsjeka za geografiju, kao i osnivanje Sveučilišta u Zadru, na čijem je elaboratu radio četiri godine.
– Ponovno osnivanje Sveučilišta u Zadru bila je zamisao koja se iskristalizirala poslije spoznaja dominikanca prof. dr. sc. Stjepana Krasića o tradicijama i važnosti najstarijeg sveučilišta u Hrvata s kraja 14. stoljeća. Svakako je to bio povijesni trenutak, kao što je povijesna bila i aklamativna odluka svih nazočnih na proslavi 600. godišnjice njegova osnivanja 1996., što je bilo prvo zadiranje u čvrstu shemu četiriju sveučilišta u Hrvatskoj iz vremena komunističke uprave. Slijedio sam težnju obnove znajući što je Zadar sve doživio, ili bez čega je nepravedno ostao tijekom 20. stoljeća, premda su osnivanje Filozofskog fakulteta i Instituta tadašnje JAZU bili važni koraci za povratak Zadra u znanstveni život. Suzbijao sam kočenje napora i „mlaćenje prazne slame” u vezi s ponovnim osnivanjem Sveučilišta, pristupio sam s tadašnjim vodstvom Fakulteta, posebice s prof. dr. sc. Antom Uglešićem te današnjom rektoricom prof. dr. sc. Dijanom Vican i drugima, izradi potrebne i zahtjevne elaboracije.
Za Zadar je Sveučilište od neprocjenjivog značenja, ne samo u smislu studentske i profesorske populacije koja osvježava, obogaćuje i promiče grad u kojem se odvija najveći broj sveučilišnih aktivnosti, nego ponajviše u smislu omogućavanja i ostvarivanja relevantnog inovativnog znanstvenog doprinosa Zadra i njegove regije na najvišim razinama znanja. Jadranska Hrvatska time je dobila novo žarište u gravitacijskom fokusu Sjeverne Dalmacije i Like, dakle, površinski velikog, ali depopuliranog i dugo zapostavljenog prostora Hrvatske u kojem su Sveučilište, autocesta, razvoj turizma, prometa i marikulture, regionalna bolnica, arhiv, muzeji, knjižnice i si. predvodnici suvremenih razvojnih procesa velikoga regionalnog kompleksa.
S kojim se problemima danas suočavaju hrvatska sveučilišta i akademska zajednica?
– Uz brojne pozitivne pomake i tehnološka unaprjeđenja, hrvatska sveučilišta suočavaju se svakodnevno i s raznim problemima koji nisu za sve podjednake težine: teškoće u primjeni Bolonjske reforme, nedostatak sredstava za znanstveni rad, inflacija pojedinih studija na razini zemlje, golemi administrativni aparat na sveučilištima koja nisu integrirana, nedostatak smještajnih domskih kapaciteta (što je u Zadru velik problem), ponekad pretjerana arbitrarnost vlasti, odnosno Ministarstva u odnosu na sveučilišta, razlike u pristupu javnim i privatnim visokoškolskim ustanovama, ograničenja u zapošljavanju mladih kadrova, stalno mijenjanje financijskih pravila itd.
Uskoro će u zemlji, s obzirom na depopulaciju, važno pitanje biti i nedostatak studenata, što otvara probleme standarda kad se govori o možebitnom uvozu inozemnih studenata.