Sutkinja Prekršajnog suda u Zadru Dubravka Škalabrin Šarić kaznila je Addiko banku s 90.000 kuna, a njezinog nekadašnjeg direktora Christopha Alexandera Hans-Jürgena Von Gleicha iz Kazahstana iznosom od 12.000 kuna, jer s korisnicom kredita, Lindom Lemac Bašić iz Šibenika, nisu ugovorili aneks kojim bi regulirali parametar i fiksni dio kamate, pa su počinili prekršaj naveden u Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
Linda Lemac Bašić, povjerenica udruge Franak za Šibensko-kninsku županiju, prije dvije godine podnijela je Državnom odvjetništvu prekršajne prijave protiv osam najvećih hrvatskih banaka u stranom vlasništvu zbog kršenja odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju. Presude u ovim sporovima, smatraju u udruzi, pomoći će državi da se odupre bankarskim ucjenama arbitražom i sudskim postupcima preko Europske komisije. U ovom slučaju lemac Bašić tužila je Addiko banku, tada Hypo banku, zbog nezakonite promjene kamatne stope po kreditu kojeg je ranije ugovorila u banci.
Tuženi direktor nije se odazvao pozivu suda, a Addiko banka u pisanoj obrani istaknula je kako Von Gleich više nije odgovorna osoba u tvrtci, a optužni prijedlog podnesen od strane neovlaštenog tužitelja, jer su to po zakonu samo državni odvjetnik, tijelo državne uprave, pravna osoba s javnim ovlastima te oštećenik. U konkretnom postupku podnositelj optužnog prijedloga nije niti jedan od gore taksativno navedenih tužitelja. Korisnik kredita obaviješten je o parametrima promjenjive kamatne stope, sukladno uputi Visokog prekršajnog suda RH, tvrdili su iz banke.
Lemac Bašić u svojoj završnoj riječi istaknula je da je potpuno nebitno kada je banka definirala parametre, ako je to što je definirala nije sa njom kao korisnikom kredita ugovorila, te kako je banka samovoljno i jednostrano definirala parametre i o tome je samo obavijestila. Za njezin kredit, ugovoren prije donošenja Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. g., banka joj je samovoljno poslala obavijest o definiranju fiksnog i promjenjivog dijela kamate te je nikada nije pozvala na potpisivanje aneksa ugovora o kreditu.
Sud nije prihvatio obranu, a uvidom u ugovor o kreditu vidljivo je da su ugovorene promjenjive kamatne stope, stoga je vjerovnik bio dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara te odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, stoji između ostalog u presudi.