RIJEKA – Predrag Lucić nije bio samo novinar – bio je i književnik, književni urednik, publicist i redatelj – ali bio je ponajprije novinar. I pisati toliko, koliko je Predrag pisao, i to s takvom lakoćom, duhovito i satirično, a usto i oštro i ubojito, e to je doista bilo jedinstveno i nenadmašno, poručio je uvodničar Novog lista Denis Romac, na komemoraciji prerano otišlom, velikom Predragu Luciću Duji, održanoj u redakciji Novog lista.
Od osnivača i prvog urednika Feral Tribunea te dugogodišnjeg novinara Novog lista u redakcijskom »stakleniku« oprostili su se kolege novinari, čitatelji, poštovatelji, a u ime Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije komemoraciji su prisustvovali zamjenik gradonačelnika Marko Filipović i pročelnik Ureda župana Goran Petrc.
Denis Romac osvrnuo se na ono što je Predrag radio u Novom listu i ono što je dao našoj novini. Pritom nije preskočio kontroverznu epizodu na početku njegova angažmana u Novom listu, prije desetak godina, kad je Predrag došao s ostalim Feralovcima, i to u apsurdnom aranžmanu u kojem im je bilo onemogućeno raditi svoj posao – pisati.
Predrag je bio jedini koji se uspio izvući iz te situacije tako što je počeo pisati, a drugi su otišli iz Novog lista. Pritom je njegova Trafika na kraju Pogleda, s pjesmom i Memorijskom kanticom bila jedinstvena rubrika, i to, ističe Romac, upravo zbog feralovske forme pjesničke parodije pa čak i s izravnom referencom na Feral u slovu »f« u naslovu rubrike.
– Bila je to izravna poveznica Novog lista i Ferala, zahvaljujući upravo Predragu. Predrag je bio posebna planeta u Novom listu, ali i u cijelom hrvatskom novinarstvu. Kada je počeo pisati u Novom listu, Predrag je pisao onako kako je htio, potpuno slobodno, unatoč povremenim teškoćama i problemima, koji srećom nisu prevladali. Predraga nitko nije mogao zaustaviti, niti se itko usudio dirati novinara njegova formata. Naposljetku ga je zaustavila teška bolest, ta surova i nemilosrdna pratilja ovog posla, rekao je Romac.
Novi list s Predragom Lucićem i Novi list bez njega, dvije su različite novine, naglasio je Romac.
– Savršeno se uklopio u svjetonazorski obzor Novog lista. Predrag je Novom listu davao širinu i dubinu, autorstvo i stav. Pokrivao je široki dijapazon tema, na svoj specifičan, jedinstven način. Jer, Predrag je pratio ono što drugi nisu. Dok su drugi pisali o politici, on je pratio cijelo društvo. Njegovi tekstovi imali su širi, reći ću, civilizacijski kontekst, objasnio je Romac.
Iako je po temperamentu i specifičnom prkosu, ironiji i provokativnosti bio splitski autor, Predrag je s vremenom postao i Riječanin i novolistovac, rekao je Romac. Prigrlio je Rijeku, kao što je i Rijeka prigrlila njega.
– Rijeka je uvijek bila svojevrsno utočište za Predraga i njegovo stvaralaštvo. Nadam se da će tako biti i ubuduće, poručio je Denis Romac.
Prva poveznica Lucića i Rijeke, Ferala i Novog lista seže još u daleku 1993. godinu kad su se feralovci odvojili od Slobodne Dalmacije i krenuli tiskati list na kojem su odgojene tadašnje generacije. Prvi brojevi Ferala tiskani su upravo u tiskari Novog lista, o čemu je Predrag Lucić oduvijek govorio s posebnim osjećajem.
Tih se dana i veza Predraga Lucića s Veljkom Vičevićem, legendarnim glavnim urednikom Novog lista, prisjetio izvršni urednik Novog lista Dražen Herljević. Pročitao je izvadak iz teksta što ga je Predrag Lucić objavio u Novom listu, 9. studenog 2012. godine, u prilogu posvećenom obljetnici smrti Veljka Vičevića.
– Iako je, dakle, taj tekst posvećen Veljku Vičeviću, iz njega proizlazi da su veze Predraga Lucića s Novim listom posredno puno duže od posljednjih deset godina i sežu u 1993. godinu kad su se prvi brojevi Ferala prevozili trajektima Jadrolinije iz Splita u Rijeku, na tiskanje, rekao je Dražen Herljević.
Predrag Lucić u tekstu opisuje kako su se u Novom listu tekstovi prvog broja Ferala s kartica ponovo tipkali i unosili u kompjutorski sistem, fotografije presnimavale u foto-litu, a tamo bi na koncu dospjele i fotomontaže, rađene pomoću škara i ljepila. Dok su se oblikovale novinske stranice prvog Feral Tribunea u sobu je, piše Lucić, ušao Veljko Vičević, čovjek kojega se, kaže, sjeti kad god mu se u glavi poslože tagovi »Feral«, Rijeka i »Novi list«.
»Nije to bio naš prvi susret, nije potrajao ni koliko dvije cigarete, nismo bogznašto ni pričali, ni blizu onome kako smo znali kad bi zasjeli u »Onyxu«. Nisam mu tada – kad bolje razmislim – onakav svakakav i nikakav, rastrzan među stranicama u različitim fazama pripreme, ni posvetio dužnu pažnju, niti ju je on tražio… Pa ipak kad pomislim na Veljka, ta slika mi se javi prva i traje duže od svih: on na regalu gleda stranice »Ferala«, a ne sutrašnjeg »Novog lista«, čiji je glavni urednik bio, i gleda ih onako kako samo čovjek iz čijeg se pogleda čitaju novine može gledati. I kad god mi se vrati ta slika, utvaram sebi da sam u tih nekoliko usputnih minuta vidio Veljka Vičevića kakav je bio i onda kad je pisao svoje i uređivao tuđe tekstove, kad je pravio novine i kad ih je čitao…«
Tako je o nastanku samostalnog i suverenog Feral Tribunea pisao Predrag Lucić.
– Nažalost, nema više ni njega, nema ni Veljka, čak se iz Splita u Rijeku i obratno više ne može putovati brodom. Puno toga više nema, ali ostaju uspomene i sjećanja na velike i drage ljude kakav je Predrag bio, rekao je Dražen Herljević.
Lucićevog svestranog djelovanja i stvaranja prisjetio se i zamjenik riječkog gradonačelnika Marko Filipović, i sam, kaže, jedan od onih koji su rasli i odgajali se na tekstovima feralovaca, koji su razbijali mitove.
– Teško će biti zaboraviti remek djela koja su izlazila iz pera Predraga Lucića i radionice Viva Ludež. Predrag Lucić spadao je među najbolje u hrvatskom novinarstvu. Baš je riječki Novi list omogućio nastajanje njegova Ferala, u gradu slobodarskog duha, koji je uvijek znao braniti vrijednosti slobode i poštenja. Taj duh i dalje će se nastaviti u njegovim tekstovima. Otišao je prerano, a sigurno je još puno toga imao za reći, rekao je Marko Filipović.
Spomenuo je Lucićev pogovora u knjizi »Razgovori sa Smojom« Borisa Dežulovića. U pogovoru Lucić se prisjeća kako je posljednja riječ koju je Smoje napisao bila upravo riječ »pisati«.
– I Lucić je negdje napisao svoju posljednju riječ, koja će, nadam se, poslužiti kao inspiracija generacijama novinara koje dolaze, a možda nekoga i potaknuti da na nekom šaknu osnuje neki novi Feral, poručio je Marko Filipović.
Posljednji ispraćaj Predraga Lucića bit će u petak u 11.45 sati na splitskom groblju Lovrinac.