Kakav je Zadar bio pedesetih godina prošlog stoljeća i kakva mu je bila kultura stanovanja?, pitanje je na kojeg odgovor daju Jasna Galjer i Anđela Galić u znanstvenom članku “Kultura stanovanja u Zadru 1950-ih”, objavljenom u časopisu Ars Adriatica.
Za vrijeme austrougarske vladavine Zadar je bio jedno od glavnih središta Dalmacije. Ovo doba naziva se zlatnim dobom građanske kulture s obzirom na to da se Zadar našao uz bok ostalim središtima Monarhije. Rušenjem zidina utvrđeni Zadar postaje otvoreni grad prilagođen suvremenom načinu života i stanovanja. Bogat društveni i kulturni život grada te prikazi gradskih ulica, kavana, suvremene mode i stambenih interijera to dokazuju.
Nakon 1944. Zadar se našao u teškoj situaciji s obzirom na to da je zahvaljujući poziciji talijanske enklave tijekom Drugog svjetskog rata teško bombardiran, te je čak osamdeset posto stambenog prostora oštećeno ili uništeno, dok je ono što je preostalo dobrim dijelom bilo devastirano. Završetkom Drugog svjetskog rata i oslobođenjem od fašističke vladavine, započinje intenzivna obnova porušenog grada i stvaranje novog socijalističkog Zadra, koji postaje simbol nadmoći socijalističkog režima nad fašističkim te stoga njegova obnova postaje važno političko pitanje.
Pripajanjem Jugoslaviji grad je naseljen stanovništvom ruralnih krajeva iz okolice Zadra i zadarskih otoka, što je dovelo do potrebe za njihovom prilagodbom na urbanu kulturu. Nakon oslobođenja u Zadru je živjelo 6.000 stanovnika, a taj broj stalno je rastao da bi 1954. godine brojio 23.500.
U “Mitskim pedesetim” započelo je obnavljanje zamrlih aspekata gospodarskog, turističkog, kulturnog i društvenog života u gradu. Započinje ubrzani proces obnove zadarskog gospodarstva, koje je više od 50% bilo uništeno ratnim razaranjima. Do 1954. svi pogoni ponovno su počeli s radom, a otvorene su i nove tvornice. Zahvaljujući uspješnom radu tvornice duhana, brodogradilišta Jadran, tvornice Farmakokemija, tvornice likera Vlahov, tvornice ribarskih mreža Boris Kidrič, tvornice tjestenina Jadranka, tvornice ribljih prerađevina Mardešić, tvornice likerske industrije Maraska, tvornice bombona i čokolada Dalmatinka, pogona metaloprerađivačke industrije Vlado Bagat, brodskog poduzeća Zadar i drugih, započinje gospodarski uspon Zadra. Dostignuća i uspjesi zadarskih poduzeća predstavljeni su 1954. godine na lokalnoj izložbi Privreda Zadra.
Maketa Branimirove obale prema nacrtu arhitekta Josipa Budaka
O zamahu pomorskog gospodarstva svjedoči održavanje međunarodne godišnje manifestacije Ribarska izložba i festival, kasnije nazvane Međunarodni sajam pomorstva, ribarstva i turizma koja se održavala u adaptiranom prostoru Velikog arsenala. U okviru te manifestacije održavale su se brojne popratne izložbe od kojih su međunarodna izložba fotografije Čovjek i more te izložba suvremenog slikarstva Plavi Salon s vremenom stekle kultni status i oživjele umjetničku izložbenu djelatnost u Zadru.
Zvonimir Požgaj 1947. godine projektira objekte za najznačajniju gradsku plažu Borik u uvali Puntamika. Projekt je nagrađen na arhitektonskom Biennaleu u Sao Paulu. Obnova hotela Zagreb izvodi se prema projektu arhitekta Rike Marasovića, a autor projekta adaptacije i obnove hotela Beograd je Igor Skopin. Nakon modernizacije ovi hoteli pripadaju najsuvremenije opremljenim turističkim objektima na jadranskoj obali.
Osnivanjem Galerije umjetnina, zadarskog ogranka Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, ogranka Matice Hrvatske, Muzeja grada Zadra, Instituta historijskih nauka te Filozofskog fakulteta u Zadru se formira intelektualna klima koja je pogodovala njegovom kulturnom i umjetničkom razvoju. Bogat repertoar Hrvatske kazališne kuće, Kazališta lutaka i gradskih kinoteka obogatio je kulturno-društveni život Zadra, kao i sve snažnija izložbena djelatnost. Osnivanjem Radničkog učilišta, foto-kluba zadarskih amatera, sportskih klubova, domaćinskih tečajeva, kulturno-umjetničkih društava te brojnih organizacija i udruženja društveni je život Zadra oživio.
Pogled na Branimirovu obalu 1960-ih godina
Stalno povećavanje broja stanovnika rezultira snažnom stambenom krizom i nekontroliranom izgradnjom. Najveći broj stambenih novogradnji tijekom 1950-ih koncentriran je u područjima najbližim povijesnoj jezgri: Jazine, Voštarnica, Brodarica i Puntamika.
Nekontrolirana izgradnja obiteljskih kuća predstavljala je sve veći problem, što se 1961. godine pokušalo riješiti strožim zabranama i određivanjem područja Puntamike, Arbanasa i Bokanjca za individualnu stambenu izgradnju. Stambena novogradnja najintenzivnija je na Jazinama, Voštarnici, Brodarici i Puntamiki. Neplanska obiteljska izgradnja koncentrirana je u gradskim predjelima Arbanasa, Bokanjca i Crnog, te manje na području Voštarnice i Brodarice.
U kontekstu moderne hrvatske arhitekture i urbanizma Zadar predstavlja jedinstven primjer obnove i revitalizacije. Usprkos radikalnim modernističkim idejama o odnosu prema zatečenoj arhitekturi, očituje se visoka razina senzibiliteta za povijesnu jezgru. U tom aspektu obnova Zadra ima izdvojenu poziciju kako u hrvatskom, tako i u europskom kontekstu.