Ustavni sud Republike Hrvatske pod predsjedanjem Ingrid Antičević Marinović usvojio je ustavnu tužbu koju je podnijela Tvornica kruha Zadar i predmet o nezakonitoj prodaji plinskog ulja druge boje (lož ulja) drugoj pravnoj osobi vratila na odlučivanje Carinskom uredu Zadar. Istodobno je predložila donošenje rješenja o privremenoj odgodi ovrhe, s obzirom na iznimno visok iznos kaznene trošarine i zateznih kamata, zbog koje bi nastupile nepopravljive štetne posljedice u vidu otvaranja stečajnog postupka, odnosno prestanka poslovanja, o čemu egzistencijalno ovise 194 radnika koje zapošljava i članovi njihovih obitelji, kao i u vidu znatnog gubitka kojeg bi zbog toga trpio državni proračun.
U rujnu 2013. godine nadležni carinski ured je kod podnositeljice obavio porezni nadzor prometa energenata za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 4. srpnja 2012. Zbog utvrđenih nezakonitosti (nepravodobno uplaćene trošarine) naložio je podnositeljici da za navedeno razdoblje plati trošarinu na energente i zakonske zatezne kamate. Podnositeljica je u postupku obvezana platiti trošarinu na energente u iznosu od 3,2 milijuna kuna s kamatama, što je do listopada prošle godine s kamatama naraslo na 4,5 milijuna kuna.
Poreznim nadzorom utvrđeno je da je podnositeljica nabavljala plinsko ulje obojeno crvenom bojom za proizvodnju pekarskih proizvoda i eurodizel gorivo za pogon vlastitih motornih vozila, da je dio navedenih naftnih derivata zadržala za svoje potrebe a dio «prefakturirala« i isporučila trgovačkom društvu Olvin d.o.o. Kali na njegovu benzinsku crpku u Zadru, te trgovačkom društvu Nikola-R d.o.o. Zadar, koji su ove derivate dalje prodavali krajnjim korisnicima po višoj cijeni.
Prema suglasnom stajalištu nadležnih upravnih tijela, Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda, time je podnositeljica – jer nema registriranu djelatnost obavljanja trgovine naftnim derivatima – obavljala trgovinu na veliko naftnim derivatima u tranzitu, izravnom isporukom drugim trgovačkim društvima, a ne putem skladišta posebno uređenih i opremljenih za skladištenje i prodaju naftnih derivata, što je protivno nizu propisa iz područja trgovine i energetike.
Tvornica kruha tijekom postupka branila se tvrdnjom da nije riječ o »trgovini na veliko naftnim derivatima« , te da je dio derivata »prefakturiran« drugim trgovačkim društvima ne po višoj već po istoj, nabavnoj cijeni, što isključuje postojanje bilo kakvog trgovačkog, ekonomskog interesa za stjecanjem dobiti.
Tvrdila je da je zapravo riječ o simuliranom pravnom poslu čiji su stvarni nositelji ta druga trgovačka društva s jedne strane, i dobavljač naftnih derivata s druge strane, a radi se o trgovačkim društvima registriranim za promet naftnim derivatima koja su povezana s podnositeljicom ustavne tužbe, jer su pojedini članovi uprave Tvornice kruha Zadar d.d. ujedno imatelji udjela u tim trgovačkim društvima (primjerice Zvonimir Rajčić, koji je istodobno član uprave podnositeljice i član uprave društva Olvin d.o.o.).
U ustavnoj tužbi podnositeljica je posebno istaknula povredu načela ne bis in idem, budući da su istodobno i u vezi s istim događajem protiv nje provedena dva postupka, a oba su po pravnoj naravi kazneni. U prekršajnom postupku, koji je pravomoćno okončan ranije, izrečena joj je novčana kazna zbog nezakonite trgovine trošarinskim proizvodom, a u drugom, po nazivu poreznom (upravnom) postupku koji je pravomoćno okončan kasnije, obvezana je platiti trošarinu, također zbog nezakonite trgovine trošarinskim proizvodom.
Ustavni sud prihvatio je, između ostalog, stajalište kako se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.
– Nadležni upravni sudovi bili su upoznati s činjenicom da je protiv podnositeljice pokrenut (štoviše, da je prije okončanja upravnog spora i okončan) prekršajni postupak. Stoga nakon pravomoćnosti rješenja o prekršaju nije bilo mjesta bilo kakvom daljnjem postupanju po osnovi naplate trošarine, ocijenio je Ustavni sud.