Gradsko vijeće Zadra nije prihvatilo prijedlog Enija Meštrovića za dodjelu nagrade za životno djelo potomku slavne obitelji proizvođača likera Francu Luxardu. Prvi put u povijesti tako glavna nagrada nije prošla glasanje. Svi osim samog Meštrovića i njegovog vijećnika Rina Radosa ocijenili su kako bi ta odluka bila skandalozna, s obzirom na događanje iz 20. stoljeća. Za prijedlog je bilo tek pet vijećnika, uz suzdržanog Nina Mrčelu i protivljenje svih drugih vijećnika.
Marjana Botić prva je iznijela stav Akcije mladih, podsjećajući na činjenice iz bliske prošlosti.
– Ne umanjujući obiteljsku tragediju i događanja u vihoru rata, moramo biti upoznati s činjenicama talijanske okupacije do oslobođenja Zadra 1945. Za vrijeme okupacije obitelj je bila izuzetno talijanski orijentirana, nisu čak ni bili prvi osnivači tvornice nego obitelj Drioli, ali ona nije provodila fašističke naredbe pa je izgubila posao s talijanskom vojskom. Luxardo je bio gradonačelnik Zadra u egzilu 2008. godine. Neke stvari nećemo zaboraviti, jer oni nama ne bi zaboravili. Žao nam je ako time narušavamo ovaj svečani trenutak, ali glasati za prijedlog nećemo, rekla je Marjana Botić.
Ante Rubeša dodao je da razumije kako je netko doveo Luxarda Eniju i da je on osjetio tu emociju, ali tako bi netko mogao za 30 godina predložiti Ratka Mladića.
– To su ljudi koji su htjeli uništiti svoj grad i ostaviti samo za sebe, dodao je.
– Do ovog nije trebalo doći i prijedlog se nije trebao naći na Vijeću. Da ima imalo poštenja povukli bi tu odluku jer je sramota za ovaj grad, rekao je Dado Burčul.
Meštrović je aktivno branio svoj prijedlog, koji je odbio povući, kako su ga neki vijećnici nagovarali, a Francov potpis na prijedlogu pokazatelj je da on poštuje Zadar i Hrvatsku.
– Dok mi raspravljamo o partizanima i četnicima, bit ćemo stoka a ne narod. Od svega ovog grad može u budućnosti imati koristi, da ima što više prijatelja. Taj čovjek je rođen ovdje, u Italiji, kao i moji roditelji, jesu li onda i moji roditelji fašisti? Ovaj grad je star 3.000 godina, pod Italijom je bio 1.600, sad uživamo u svemu što su Hrvati donijeli, rekao je Meštrović.
Bruno Milin (HDZ) veliki je poznavatelj povijesti maraschina, budući da je bio zaposlenik u Maraski.
– Liker maraschino je proslavio grad u 18. stoljeću, a obitelj Luxardo dolazi u Zadar u 19. stoljeću. Do njihovog dolaska maraschino je osvojio Europu i pola svijeta, za što je zaslužna obitelj Drioli Salghetti, odnosno Josip ili Giuseppe Drioli, koji je došao iz Istre u Zadar i tada se liker pije u New Yorku, Londonu, Rimu, Parizu, Padovi… Čak ni on nije utemeljitelj maraschina, jer su ga proizvodile tri obitelji u gradu. On otkupljuje postojeću destileriju i 1768. godine izvozi proizvod po cijelom svijetu. Obitelj Luxardo dolazi 1817., Geronimo Luxardo otvara destileriju kada Drioli već izvozi 17 likera u svijet, rekao je Milin.
Između dva rata u Zadru maraschino proizvode Luxardo, Drioli, Vlahov i Josip Pivac, koji je bio mentor Brunu Milinu kada se zaposlio u Maraski.
– Pripisati sve zasluge obitelji Luxardo bila bi povijesna pogreška i sukladno tome, ne ulazeći u druge razloge, klub HDZ-a ne može podržati prijedlog, rekao je Milin kao predsjednik kluba vijećnika HDZ-a.
Daniel Radeta rekao je da je do sjednice samo SDP imao problem s fašizmom.
– Nitko se nije zamarao pločom s ustaškim obilježjima, fašističkog vojnika na Bulevaru, a svi vide fašizam u čašici rakije, rekao je Radeta.
– Ovaj prijedlog je na razini diplomatskog skandala, ne postoji nakon ovoga način da dodijelimo nagradu a da ne proizvedemo skandal veći od ove rasprave, rekao je Marko Vučetić.