Nakon što je devastirana povijesna jezgra Grada, vandali koji se vode kao nepoznati počinitelji, prebacili su se na Voštarnicu. Po drugi put je devastiran skupo uređen okoliš, ali ovaj put s nacističkim i ustaškim simbolima te porukama mržnje. Ali koliko možeš mrziti javni prostor, mjesto koje je dizajnirano kao dnevni boravak Zadrana za ovakav izljev primitivizma i destrukcije.
Iz Grada Zadra koji je nositelj te višemilijunske investicije europskog novca nisu, kao prvi put, sanirali štetu i izbjegli dati značaj onima kojim bi to bio jedini smisao postojanja.
Ovaj put je ona neprocjenjiva – ne samo zbog škrabotina kojim je uništen, koliko zbog činjenice da je to svjesno napravljeno i bez straha od policije koja se nalazi u neposrednom susjedstvu. Policija je dobila prijavu komunalnih redara, te su napravili očevid. Nadalje će redari naložiti vraćanje u prvobitno stanje o trošku Grada Zadra, dok će policija tragati za “umjetnicima”.
O kućnom odgoju i nekulturi tih pojedinaca suvišno je govoriti, osobito u kontekstu činjenice da bi to trebao biti Centar za mlade ili kako ga gradske vlasti žele preimenovati, centar umjetnosti i kulture. Nažalost, taj prostor zjapi prazan, a zgrade i prostor u neposrednom okruženju su sramotna pojava adresirana na račun Države koja na zahtjev Grada odugovlači da joj se prepusti. Pa su se tragovi zapuštenosti s te ruševne zgrade stopili s novim posljedicama takvog stanja bez odgovornosti, korištenja te zaštite.
Ako su autori dizajna dvorišta, taj prostor nazvali Jungle, onda je ovo divljina koja reagira na sve što je oplemenjeno.
Mogu li kamere biti rješenje za sve probleme i uništavanje gradske imovine, s naglaskom na gradsko, ili je problem puno dublji i složeniji.